Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od 2013

Službeno je.... Volim ljude u Irskoj!!

Ovo tipkam na Badnju večer... Definitivno nisam mislila pisati blog, ali ne mogu izdržati da javno ne objavim svoju sve veću ljubav prema Ircima. I Irkinjama. Jučer sam nakon još jednog u nizu prenapornog i dugog dana u Dartu pričala na mobitel sa svojom djecom i mužem, a pored mene su sjedili bračni par od cca 40 godina i njihova kćer( cca 12god ) i sin ( 10? ). Vidim da me mali sa zanimanjem proučava. Završim razgovor i zijevnem, kad mi se obrati njegov tata sa smješkom " Ooo, pa nisi valjda tako umorna?! ". Haha, nasmijem se i kažem " Ne, nisam, umorna sam još i više! Biti Stylist u vrijeme Božića...". Obrati mi se njegova simpatična žena sa pitanjem od kud sam. Na moje "Croatia" čovjek kaže: " Sin me pitao kojim jezikom govoriš, rekao sam mu poljskim. " Sigurno smo 20 minuta pričali o svemu, ispostavilo se da su profesori u školi, u susjednom kvartu, koju pohađa i neko dijete iz Hrvatske i jedno iz Bosne :D Ono što me najviše iznenadi

Somewhere over the rainbow...

Bok, dragi moji.... Zbog silne strke na poslu nikako da otipkam o Božićnoj predstavi moje djevojčice koja je bila još prošli tjedan. Također ću malo više napisati o dosadašnjim iskustvima sa školskim sustavom u Irskoj. Nakon partya malo ozbiljnije teme, u neozbiljnom tonu, da vam nebude suhoparno i dosadno štivo. :) O svakoj novosti, kao što su predstave, promjene u rasporedu, aktivnosti u školi, potrebe za donacijama...škola nas izvještava pismom, koje podsjeća na A4 reklamni letak. U boji, sa slikama. Također nam redovno šalju sms-ove sa istim informacijama. Uz to nas i učiteljica ljubazno podsjeti na eventualne važne stvari. Tako smo dobili obavijest o Božićnom showu, na koji nije dozvoljeno voditi malu djecu, maksimalno 2 člana obitelji mogu prisustvovati, a ulaznica se plaća 6 eura. U nedostatku dadilje, morala sam otići sama.

Luda noć u Dublinu...

I tako... Napokon je došla i ta večer! Christmas party! Ovog puta naš :) Tjedan je ponovno bio ubitačan, sad je Facebook Europe imao party. Znala sam da se i oni nalaze u Dublinu, ali nisam znala da su relativno blizu salona u kojem radim. Frizirala sam mladu  njemicu koja tamo radi. Al ovaj put neću o poslu.... It's party time!!! Nekima je to uobičajeno proveden vikend, ali nama, mladim roditeljima, noćni izlazak je nešto totalno uzbuđujuće i rijetka pojava. Posebno kad je u igri prva noć u stranoj državi. Dogovor je bio da se nađemo u  8.30 u Mercantile hotelu na piću, nakon toga idemo na večeru u Boulevard Caffe.

Moji savjeti ako tražite posao u Dublinu...

B ok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.

Božićno ludilo je počelo......

Ovaj tjedan me doslovno pregazio. Google party, AIB bank party i još čini mi se 195 partya. U srijedu sam bila slobodna ali zato sam ostale dane radila od 7.30 a dolazila doma u 18h, kad mi se posrećilo. U petak kad je bilo najviše partya probudila sam se u 5.45, jurila na vlak u 6.30 a glupi fen i četke sam ispustila iz ruku tek u 18.30h!! O.k. imala sam pauzu od 1h, ali kao da i nisam. U jednom trenu je u salonu bilo toliko busy, jednostavno nevjerojatno.Brazilka i ja smo nakraju u staff room izvodile neke joga vježbe istezanja, haha.... Nije da prakticiram jogu, ali kad radiš ovaj posao vježbe istezanja ti dođu nešto kao disanje, bez toga nebi preživio. Danas, nedjelja... Probudila sam se jedva, živčana, umorna... Uz nessicu sam morala popiti Ibuprofen, doživjela sam već takve napore u svom salonu, ali ovaj curly blow dry ovdje, nevjerojatno... Ako žena ima afro kovrčavu kosu, odmah znam da želi ravnu i glatko isfeniranu. Ako ima ravnu, tanku želi puuuno kose, kovrčave, naravno. Čov

Google party...

H i people! Next Friday Google Christmas party .... Google in Dublin, slike Ne, nažalost nisam pozvana :( Ali zato ću uljepšavati djelatnike za taj party :) Bar nešto. Haha, naslov je čista navlakuša :P Dakle, u salonu su pripreme za idući petak kad djelatnici Google-a imaju božićni party...Očekujemo ludnicu, veću nego inače. Moj dragi klijent nas je nedavno preporučio svojim kolegicama. Kad sam se predstavila jednoj počela je oduševljeno " Ana!! Ti si od mog kolege xy stylist!! Rekao mi je da obavezno tebe tražim.. cure, ovo je od X stylist" A one sve oduševljeno "nice, Ana, bla, bla"... Haha, bilo je baš smiješno i laskavo :) Dobile su vrhunsku uslugu, odlične sendviče, kavice, keksiće i naručile se ponovno za idući tjedan i tako smo saznali kada je veliki party. Ta irkinja je oduševljeno pričala o Hrvatskoj, o tome kako smo lijepi ljudi i o provodu po cijeloj našoj obali. Mislim da je barem 50% mojih klijenata posjetilo našu zemlju, a ostali planiraju ili bi to

Ooops I did it again! :D

Ne, nisam opjevala lošu pjesmu Britney Spears, ali sam po dobrom starom običaju zaustavila promet. Naime, kad sam imala cca 19 godina redovno sam trčala na Samoborčekov bus u zadnji čas, a s obzirom da sam iznimno pristojna osoba koja nikad ne prođe pored vozača bez pozdrava, redovno bi me čekali ili mi čak stali pred kućom, naime stanica mi je bila jako daleko, punih 15 koraka. Prekjučer sam tako stigla na vrijeme, ali nisam mogla u pretrpanoj torbi pronaći karticu da mi se otvore vrata na ulazu u stanicu. Odjurila sam na blagajnu kupiti kartu, a na blagajni isti čovjek koji me ono jednom nije uputio na pravu stranu stanice pa sam propustila vlak. Ovaj put je rekao "wait!" odjurio van i viknuo vozaču da stane i čeka, a vlak je u tom trenu zatvorio vrata i kretao!!! Prodao mi je kartu, ušla sam u vlak i lik je signalizirao vozaču da krene! :D Komičan prizor u 6.30 ujutro! Stvarno sam bila zahvalna. Pristojnost se uvijek isplati, jedna lekcija koju neki ljudi,

Dublin Port & Shopping mania...

Hello! Waaasss uppp?! Evo mene opet, taman kad ste mislili da ste me se riješili :P Svašta mi se nešto događa, ali ništa spektakularno. Prošlo je punih 2 mjeseca otkako sam ovdje. Napokon sam vidjela lijepu luku, Grafton street i prošetala gradom... Oduševio nas je moderan i mlad jazz, funky band koji je svirao (plesao) na Grafton Streetu. Dečki su zaradili barem 60 eura u 5 minuta, od prodaje sprženih cd-a sa svojim pjesmama. Cool. Još nas se više dojmio dečko bez ruke koji je svirao neki puhački instrument, Sinatrin "My way" i ostale klasike... Dublinska luka je super, mogu se iznajmiti bicikli, naravno, nije kao kod nas da netko stoji, smrzava se i naplaćuje to, ovdje stoji aparat pored :) Brzinski smo obišli shopping centar, koji je prekrasan, izgleda kao neko ogromno kazalište sa bijelim balkonima... Al tamo se nismo zadržavali jer shoping centre volim samo nakratko kad odem u brzinski shoping. Ja sam totalno netipična žena, vidim, provjerim cijenu, isprobam, kupim, odem

Pajamas people ....

Hi, ljudi...Waasssuuup?! Nedavno su kolegice pričale o ljudima u pidžamama(više mi se sviđa "piđama", ali znam neke ljude koji mi nebi oprostili takvu pravopisnu pogrešku :P pa ću pisati "pidžama" i dalje). Naravno nisam imala pojma o čemu se radi. Uglavnom, u Dublinu postoje kvartovi gdje ljudi u pidžamama provode cijele dane,  a-day-out-in-my-pyjamas . U njima idu u dućan, u urede socijalne skrbi, šeću tako po pubovima, i tko zna gdje još. Naravno, kao što sam prije navela, nemam namjeru obilaziti takve kvartove i provjeravati informacije, ali definitivno nije zezancija. Nevjerojatno. U članku sam našla informaciju da su digli cijelu frku jer im je netko u državnoj službi zabranio dolazak u pidžamama unutar ustanove. Ma da, fakat bezobrazno, kaj si te državne službe u Irskoj zamišljaju. Hahaha :) Nakraju, ispalo je da nije zabranjeno, to je lokalni voditelj zabranio u jednom uredu. Eto, još jedna korisna informacija, za sve pidžamoljupce koji su dosad bili neshvać

Nemam ideju za današnji naslov :D

Hello again! Nema me nekoliko dana, ne volim pisati kad sam lošije raspoložena. Sad je opet sve o.k. Dakle, nakon "upale uha" koja danima nije prolazila a "liječila" sam je jakim antibioticima, prije 5 dana, u petak bol je postala nepodnošljiva. Šefica me poslala svom bratu u susjednu ljekarnu, pa su zvali neku doktoricu koja je rekla da moram u bolnicu. Uzela sam taxi. Žena vozačica taksija, prvi put sam to doživjela. Dođem na hitni prijem kad ono... "Ako vas boli uho ili oko, doktori su radili do 16h." Pogledam na sat - 16.10h. Niceee. Ne rade do ponedjeljka. Niceee. Dakle, u Dublinu vam je bolje da vas ne boli oko ili uho od petka popodne do ponedjeljka ujutro. Izađem, podignem ruku i stane mi drugi taxi, da, da ovdje se taxi ne mora zvati, ako ste u gradu samo dignete ručicu. Smiješan, simpatičan čovjek za volanom, sa strašno prljavim svijetlim trapericama. Počeo je zazivati gospodina i jaukati glasno da mrzi kad cure nešto boli, i rekao mi je ako odem

Nevjerojatno čudno...

Nevjerojatno koliko brzo se čovjek adaptira na novu sredinu... Ili sam ja čudna?! Nakon samo 50 dana počela sam povremeno razmišljati na engleskom... Nakon 9 sati u salonu, ponekad se obratim djeci na engleskom, ili ubacim englesku riječ u rečenicu. Čak i kad mi padne na pamet pisanje bloga, koji, očito, pišem na hrvatskom, u mislima složim rečenicu na engleskom. Čula sam da ljudi nakon nekog vremena počnu sanjati na stranom jeziku, još nisam u toj fazi, ali i ovo mi je totalno neobično. Da sam sama i okružena samo strancima još bih shvatila, ali stalno doma pričamo na hrvatskom. Zabrinjava me i činjenica da zasad ne osjećam da mi je teško, a često kažu da je prva godina najteža. Nadam se da me neće lupiti neka luda nostalgija naknadno. Vjerojatno pomaže što živim u preslatkom bajkovitom kvartu, i radim na lijepom mjestu sa dragim curama. O.k. nisu možda sve drage ali se prave drage ako ništa drugo :) Danas je posebno dobar dan za mene jer je čak nekoliko klijentica i klijenata tražilo

If nobody hates you, you're doing something wrong. Dr.House

It's official, I hate Saturday! Nakon što sam 2 puta zakasnila na posao subotom zbog problema sa vlakovima, jučer opet dođem na vrijeme na stanicu i..... "Danas ne voze vlakovi zbog radova na pruzi" ...Neeeee. Što sad? Ako zakasnim 3. put sumnjam da ću i dalje imati posao. Srećom organizirali su bus do centra gdje sam ulovila taxy i stigla 15 min ranije :) Uhh, bilo je stresno. U busu sam sjela pored simpatičnog veelikog čovjeka srednjih godina koji je odmah započeo razgovor samnom. Radi u biblioteci, žena mu je iz Estonije. Pričali smo o svemu, ispitivao me o stanju u Hrvatskoj, djeci, poslu, i što me posebno dirnulo, makar je i on kasnio na posao otpratio me do taxia i pričekao da uđem i pitao jel sve o.k prije nego je nastavio svojim putem. Nisam morala ni potrošiti extra novac jer sam se pravila "mutava" i ušla u bus ne plativši kartu, vozač se lagano nasmijao i  to je to. APP (ako prođe-prođe) stil. U salonu je bila ludnica, svi klijenti su kasnili zbog nek

Oh that's lovely, thank's a milion, that's perfect, grant, brilliant....

...Ako želite doći u Irsku, a ne znate engleski... ne brinite, ove riječi iz naslova su dovoljne :D Nevjerojatno koliko me to počelo živcirati zadnjih dana. Jako je lijepo kad su ljudi ljubazni, ali tolika količina jednih te istih riječi je nepodnošljiva na trenutke. I naravno, ako slučajno npr. ovlaš okrznem kolegicu na poslu dok se mimoilazimo, obavezno obje moramo reć "oh, I'm sorry". Nigdje to ne piše ali nakon 50 "I'm sorry Ana", nije teško zaključiti. Koji smo mi Hrvati neotesanci. Ili su oni glumci? Hm, oboje, I think. Oh I'm sorry, was I rude?! Oh, I'm so sorry, you are lovely, they are lovely, we are lovely, everything is brilliant, perfect, thank's a mill. :D Mislim da ste shvatili otprilike način konverzacije. Naravno ponekad naiđe netko malkice drugačiji, pa je razgovor zanimljiv, ispituju svašta, ispričaju ono što te zanima o Irskoj... Jedna cool irkinja, visoka, crvenokosa, mojih godina je pucala od smijeha kad sam joj ispričala o j

Što rade cure u Irskoj u 3h ujutro? :D

Hi! Naslušala sam se o ljubavi između iraca i alkohola, ali definitivno nisam očekivala da je baš toliko jaka, haha :) Živimo u zaštićenom kompleksu, sa visokim željeznim vratima, otključavaju se kad ukucaš pin ili daljinskim, također su postavljene i kamere. Prizemni stan nam gleda na ulicu i marinu, a donji dio prozora nam je zaštićen željeznom ogradicom. Nedavno nas je usred noći probudila buka, netko nam je svom snagom udarao po toj ogradi, baš je bilo grozno, naravno prva pomisao je bila "provalnik".... Kad ono...presmiješna scena, neke cure pokušavaju otvoriti bocu piva na našem prozoru... I lupaju one i lupaju, dok nije naišao neki lik, također s bocom u ruci i otvorio im pivu sa svojom pivom, čep o čep.....Ahahahahah.... I to sve u našem prigradskom mirnom kvartiću. Što se tek događa u centru, ne želim ni pomišljati :D Glavno da su preko dana svi jako fini i tihi i mirni, sve sama aristokracija. :D Ovdje naprimjer, gotovo nikad me nijedan muškarac ni ne pogleda, prola

Ružne (i opasne?) strane Dublina....

S obzirom da sam do sada pisala većinom o ružičastim stvarima u Dublinu, vrijeme je da malo pišem i o sivkastim nijansama. Dakle, kad dođeš u Dublin i želiš raditi treba ti PPS number, to je iskaznica sa tvojim osobnim brojem koji ti treba za sve, od otvaranja računa u banci do zaposlenja, nešto kao osobna iskaznica u Hrvatskoj, ili kao OIB, ali dobiješ iskaznicu sa slikom. E taj broj se traži u instituciji u opasnijem dijelu Dublina, u centru, ali na sjevernoj strani. Nisam imala pojma, kao ni moj muž gdje idemo i najnormalnije su nas uputili tamo, a google map nam je pokazao najbliži put. A taj najbliži put je preko Talbot street. Koja je odvratna. Prolazili smo onuda i toliko smo se jadno osjećali, bez nekog posebnog razloga, sve nam je bilo ružno i neka loša vibra u zraku, jadni fast foodovi, sve moguće nacionalnosti, ali onaj lošiji sloj. Pomislila sam "ajoj, Zagrebe, moj, fališ mi.." :) Znali smo samo da je to centar Dublina i nismo mogli vjerovati da je tako ružno. Tek

Princezin dvorac....

    P rvo da vam zahvalim svima na čitanju, totalno ste me iznenadili, čak 2 portala prenose moje blogove, a čitate me od Hrvatske, BiH, Srbije, Velike Britanije, Irske, Švedske, Grčke, Njemačke pa do Kanade i Amerike :D Wooohooo, kolko nas ima.... :) Hvala puno. Nedjelju smo proveli razgledavajući prekrasan dvorac u predgrađu Dublina... Do njega vodi s glavne ceste prekrasna šetnica prepuna drveća i raznog bilja, od palmica do cvijeća i neizbježan lijepo pokošen travnjak. Dvorac je fantastičan, kule obrasle u bršljan, kamene stepenice, a imanje se prostire na tisuće i tisuće kvadratnih metara, jednostavno nezaboravan prizor. Napokon sam pronašla svoj davno izgubljeni dvorac :) Koliko znam prabaka mi je bila austro-ugarska grofica, ali se odrekla svega zbog pradjede... Da, znam da je ovaj dvorac u Irskoj, a ne u Austriji, al pustite me da maštam...:) Kćer kaže da nisam ja nikakva princeza, nego kraljica, a ona je princeza. Smart girl. Pored dvorca se nalazi botanički vrt u koji

Prekrasne plaže u predgrađu Dublina....

Danas je 16. dan odkad smo stigli ovdje, subota, bilo je jako busy u salonu i zanimljivo... Imala sam 1 duhovitu Irkinju s kojom sam se baš dobro nasmijala, pričale smo kak u nekim zemljama sinkroniziraju filmove i 1 osoba priča sve uloge, pa smo zaključile da je grozno gledati npr. Brad Pitta na ekranu a glas mu daje neka baba.... He, he, i totalno je pukla od smijeha kad sam joj ispričala da moj sin (2,5god) jako malo želi pričati. Ali malo na hrvatskom, jer zadnjih dana oponaša seku i izgovara svaku englesku riječ koju čuje :D Kćer je već naučila neku rečenicu na irskom i naravno, sin također :) Totalno smiješno. Nitko od nas nema pojma što to znači, ali bar nam je zabavno. Ja znam izgovoriti barem 10 naziva mjesta na irskom, jer ih slušam svaki dan dok se vozim na posao.... Danas sam šišala i kanađanina koji je također došao raditi prije 2 tjedna u Dublin. Bio je oduševljen frizurom i kaže da će dolaziti stalno kod mene. Salon managerica je totalno spaljena 40 i nešto godišnjakinj

Škola i moj posao u Dublinu... i Penneys! :D

O.k. nakon što sam slučajno obrisala zadnji post ( blondie) evo mene opet, otipkati ću najvažnije ponovno... Dakle, škole su fenomenalne, kad su djeca nemirna učiteljica im pjeva neku pjesmicu i svi moraju pjevati s njom :) Domaća zadaća je kreativna, uz izgovor nekog slova moraju usput i glumiti, oponašati zmiju, gledanje tenisa i sl... Kćerkica mi nosi preslatku uniformicu, kravaticu, svijetlo plavu košuljicu, sivu suknjicu i štramplice i već je naučila dosta riječi i 1 pjesmicu.Poklonili su nam u školi trenirkicu za tjelesni i nekoliko knjiga, a ostalo smo kupili. Jako lijepa gesta. Na novom poslu mi je fantastično, naravno nekad se naradim, ali atmosfera je super, kolegice me većinom super prihvaćaju, osim možda 1, 2 koje su malo ljubomorne. Obožavam ujutro kupiti kavicu u Sturbucksu, koji je odmah pored našeg stana, osjećam se kao da živim u New Yorku, dok svi žurimo na vlak (dart) s Ipodima, novinama u ruci... Vlakovi su super udobni, većinom ima mjesta za sjesti a toliko je dob

Prvi dani u Dublinu...

U ovim blogovima ću opisivati svoja iskustva i dojmove o mom novom domu, Dublin-u, u Irskoj. Ideja se rodila spontano, nakon višegodišnjih neuspješnih prijava za USA Green Card Lottery - nismo dobili na lotu :) Muž je prije nekoliko godina radio na Bermudima i zbog mene se odrekao odličnog posla i vratio u RH. Ja sam vodila prilično uspješan i zanimljiv život, ali njega nitko nije posebno cijenio bez obzira na edukacije i internacionalno iskustvo i bili smo sve nezadovoljniji životom u Zagrebu.  Dakle, ideja se rodila nakon ulaska Hrvatske u EU, posebno nakon što sam pratila neke postove u Facebook grupi "Idemo u UK i Irsku" i krenula istraživati. Kad sam došla do informacije da bih ovdje (u Dublinu) zarađivala odlično, i da nam se nude broje prilike za bolji život, odluka je bila laka- WE ARE MOVING TO DUBLIN :) Pričajući sa prijateljicom u salonu o toj ideji, rekla mi je da ima dobru prijateljicu koja živi već niz godina u Dublinu i da će me spojiti s njom. Nekako

Muškarci i njihove frizure i kako je sve počelo..........

Što suvremeni muškarci žele od svoje kose? Jesu li pomalo zanemareni kao klijenti?!  Puno se toga promijenilo u zadnjem stoljeću... Jeste li znali da su nekoć, prije samo pedesetak godina muškarce diljem svijeta šišali i brijali isključivo muški frizeri - brijači (Brice). Nije postojala druga opcija, žene su šišale druge žene. Britva je bila rezervirana isključivo za muškarce. U to vrijeme redovno se odlazilo u brijačnice na brijanje brade, pranje kose, šišanje, Pravi mali ritual. Prosječno trajanje takvog tretmana bilo je oko 1 sat, pa čak i do sat i pol vremena. Današnji moderan, urban muškarac mjesečno izdvoji petnaestak minuta za šišanje svoje kose. Zar to nije neobično, s obzirom na pojavu izraza metroseksualac?! Uz užurbani tempo života za tu situaciju je djelomično zaslužna i frizerska struka... U poplavi jeftinih muških šišanja, frizerki koje nisu educirane i vode se isključivo kvantitetom, koliko će muških glava brzinski "oguliti"... Ne zanima ih kvalit