Ovo tipkam na Badnju večer... Definitivno nisam mislila pisati blog, ali ne mogu izdržati da javno ne objavim svoju sve veću ljubav prema Ircima. I Irkinjama. Jučer sam nakon još jednog u nizu prenapornog i dugog dana u Dartu pričala na mobitel sa svojom djecom i mužem, a pored mene su sjedili bračni par od cca 40 godina i njihova kćer( cca 12god ) i sin ( 10? ). Vidim da me mali sa zanimanjem proučava. Završim razgovor i zijevnem, kad mi se obrati njegov tata sa smješkom " Ooo, pa nisi valjda tako umorna?! ". Haha, nasmijem se i kažem " Ne, nisam, umorna sam još i više! Biti Stylist u vrijeme Božića...". Obrati mi se njegova simpatična žena sa pitanjem od kud sam. Na moje "Croatia" čovjek kaže: " Sin me pitao kojim jezikom govoriš, rekao sam mu poljskim. " Sigurno smo 20 minuta pričali o svemu, ispostavilo se da su profesori u školi, u susjednom kvartu, koju pohađa i neko dijete iz Hrvatske i jedno iz Bosne :D Ono što me najviše iznenadi
U ovom blogu pratite dogodovštine jedne mlade zagrebačke obitelji sa dvoje dječice koja je zamijenila ulice Zagreba i odselila u Dublin u 9.mjesecu 2013.godine. Nadam se da će vam moj blog razriješiti neke vaše osobne dileme oko ostanka ili odlaska iz domovine. Vjerujem da ću vas ponekad i nasmijati, otvorena sam i spontana osoba, pa je takav i moj blog. S vremenom ću ga obogatiti sa mnoštvom slika i nadam se iskustvima sa raznih putovanja. Hvala što me čitate... Vaša Ana