Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od listopad, 2013

Nevjerojatno čudno...

Nevjerojatno koliko brzo se čovjek adaptira na novu sredinu... Ili sam ja čudna?! Nakon samo 50 dana počela sam povremeno razmišljati na engleskom... Nakon 9 sati u salonu, ponekad se obratim djeci na engleskom, ili ubacim englesku riječ u rečenicu. Čak i kad mi padne na pamet pisanje bloga, koji, očito, pišem na hrvatskom, u mislima složim rečenicu na engleskom. Čula sam da ljudi nakon nekog vremena počnu sanjati na stranom jeziku, još nisam u toj fazi, ali i ovo mi je totalno neobično. Da sam sama i okružena samo strancima još bih shvatila, ali stalno doma pričamo na hrvatskom. Zabrinjava me i činjenica da zasad ne osjećam da mi je teško, a često kažu da je prva godina najteža. Nadam se da me neće lupiti neka luda nostalgija naknadno. Vjerojatno pomaže što živim u preslatkom bajkovitom kvartu, i radim na lijepom mjestu sa dragim curama. O.k. nisu možda sve drage ali se prave drage ako ništa drugo :) Danas je posebno dobar dan za mene jer je čak nekoliko klijentica i klijenata tražilo

If nobody hates you, you're doing something wrong. Dr.House

It's official, I hate Saturday! Nakon što sam 2 puta zakasnila na posao subotom zbog problema sa vlakovima, jučer opet dođem na vrijeme na stanicu i..... "Danas ne voze vlakovi zbog radova na pruzi" ...Neeeee. Što sad? Ako zakasnim 3. put sumnjam da ću i dalje imati posao. Srećom organizirali su bus do centra gdje sam ulovila taxy i stigla 15 min ranije :) Uhh, bilo je stresno. U busu sam sjela pored simpatičnog veelikog čovjeka srednjih godina koji je odmah započeo razgovor samnom. Radi u biblioteci, žena mu je iz Estonije. Pričali smo o svemu, ispitivao me o stanju u Hrvatskoj, djeci, poslu, i što me posebno dirnulo, makar je i on kasnio na posao otpratio me do taxia i pričekao da uđem i pitao jel sve o.k prije nego je nastavio svojim putem. Nisam morala ni potrošiti extra novac jer sam se pravila "mutava" i ušla u bus ne plativši kartu, vozač se lagano nasmijao i  to je to. APP (ako prođe-prođe) stil. U salonu je bila ludnica, svi klijenti su kasnili zbog nek

Oh that's lovely, thank's a milion, that's perfect, grant, brilliant....

...Ako želite doći u Irsku, a ne znate engleski... ne brinite, ove riječi iz naslova su dovoljne :D Nevjerojatno koliko me to počelo živcirati zadnjih dana. Jako je lijepo kad su ljudi ljubazni, ali tolika količina jednih te istih riječi je nepodnošljiva na trenutke. I naravno, ako slučajno npr. ovlaš okrznem kolegicu na poslu dok se mimoilazimo, obavezno obje moramo reć "oh, I'm sorry". Nigdje to ne piše ali nakon 50 "I'm sorry Ana", nije teško zaključiti. Koji smo mi Hrvati neotesanci. Ili su oni glumci? Hm, oboje, I think. Oh I'm sorry, was I rude?! Oh, I'm so sorry, you are lovely, they are lovely, we are lovely, everything is brilliant, perfect, thank's a mill. :D Mislim da ste shvatili otprilike način konverzacije. Naravno ponekad naiđe netko malkice drugačiji, pa je razgovor zanimljiv, ispituju svašta, ispričaju ono što te zanima o Irskoj... Jedna cool irkinja, visoka, crvenokosa, mojih godina je pucala od smijeha kad sam joj ispričala o j

Što rade cure u Irskoj u 3h ujutro? :D

Hi! Naslušala sam se o ljubavi između iraca i alkohola, ali definitivno nisam očekivala da je baš toliko jaka, haha :) Živimo u zaštićenom kompleksu, sa visokim željeznim vratima, otključavaju se kad ukucaš pin ili daljinskim, također su postavljene i kamere. Prizemni stan nam gleda na ulicu i marinu, a donji dio prozora nam je zaštićen željeznom ogradicom. Nedavno nas je usred noći probudila buka, netko nam je svom snagom udarao po toj ogradi, baš je bilo grozno, naravno prva pomisao je bila "provalnik".... Kad ono...presmiješna scena, neke cure pokušavaju otvoriti bocu piva na našem prozoru... I lupaju one i lupaju, dok nije naišao neki lik, također s bocom u ruci i otvorio im pivu sa svojom pivom, čep o čep.....Ahahahahah.... I to sve u našem prigradskom mirnom kvartiću. Što se tek događa u centru, ne želim ni pomišljati :D Glavno da su preko dana svi jako fini i tihi i mirni, sve sama aristokracija. :D Ovdje naprimjer, gotovo nikad me nijedan muškarac ni ne pogleda, prola

Ružne (i opasne?) strane Dublina....

S obzirom da sam do sada pisala većinom o ružičastim stvarima u Dublinu, vrijeme je da malo pišem i o sivkastim nijansama. Dakle, kad dođeš u Dublin i želiš raditi treba ti PPS number, to je iskaznica sa tvojim osobnim brojem koji ti treba za sve, od otvaranja računa u banci do zaposlenja, nešto kao osobna iskaznica u Hrvatskoj, ili kao OIB, ali dobiješ iskaznicu sa slikom. E taj broj se traži u instituciji u opasnijem dijelu Dublina, u centru, ali na sjevernoj strani. Nisam imala pojma, kao ni moj muž gdje idemo i najnormalnije su nas uputili tamo, a google map nam je pokazao najbliži put. A taj najbliži put je preko Talbot street. Koja je odvratna. Prolazili smo onuda i toliko smo se jadno osjećali, bez nekog posebnog razloga, sve nam je bilo ružno i neka loša vibra u zraku, jadni fast foodovi, sve moguće nacionalnosti, ali onaj lošiji sloj. Pomislila sam "ajoj, Zagrebe, moj, fališ mi.." :) Znali smo samo da je to centar Dublina i nismo mogli vjerovati da je tako ružno. Tek

Princezin dvorac....

    P rvo da vam zahvalim svima na čitanju, totalno ste me iznenadili, čak 2 portala prenose moje blogove, a čitate me od Hrvatske, BiH, Srbije, Velike Britanije, Irske, Švedske, Grčke, Njemačke pa do Kanade i Amerike :D Wooohooo, kolko nas ima.... :) Hvala puno. Nedjelju smo proveli razgledavajući prekrasan dvorac u predgrađu Dublina... Do njega vodi s glavne ceste prekrasna šetnica prepuna drveća i raznog bilja, od palmica do cvijeća i neizbježan lijepo pokošen travnjak. Dvorac je fantastičan, kule obrasle u bršljan, kamene stepenice, a imanje se prostire na tisuće i tisuće kvadratnih metara, jednostavno nezaboravan prizor. Napokon sam pronašla svoj davno izgubljeni dvorac :) Koliko znam prabaka mi je bila austro-ugarska grofica, ali se odrekla svega zbog pradjede... Da, znam da je ovaj dvorac u Irskoj, a ne u Austriji, al pustite me da maštam...:) Kćer kaže da nisam ja nikakva princeza, nego kraljica, a ona je princeza. Smart girl. Pored dvorca se nalazi botanički vrt u koji

Prekrasne plaže u predgrađu Dublina....

Danas je 16. dan odkad smo stigli ovdje, subota, bilo je jako busy u salonu i zanimljivo... Imala sam 1 duhovitu Irkinju s kojom sam se baš dobro nasmijala, pričale smo kak u nekim zemljama sinkroniziraju filmove i 1 osoba priča sve uloge, pa smo zaključile da je grozno gledati npr. Brad Pitta na ekranu a glas mu daje neka baba.... He, he, i totalno je pukla od smijeha kad sam joj ispričala da moj sin (2,5god) jako malo želi pričati. Ali malo na hrvatskom, jer zadnjih dana oponaša seku i izgovara svaku englesku riječ koju čuje :D Kćer je već naučila neku rečenicu na irskom i naravno, sin također :) Totalno smiješno. Nitko od nas nema pojma što to znači, ali bar nam je zabavno. Ja znam izgovoriti barem 10 naziva mjesta na irskom, jer ih slušam svaki dan dok se vozim na posao.... Danas sam šišala i kanađanina koji je također došao raditi prije 2 tjedna u Dublin. Bio je oduševljen frizurom i kaže da će dolaziti stalno kod mene. Salon managerica je totalno spaljena 40 i nešto godišnjakinj

Škola i moj posao u Dublinu... i Penneys! :D

O.k. nakon što sam slučajno obrisala zadnji post ( blondie) evo mene opet, otipkati ću najvažnije ponovno... Dakle, škole su fenomenalne, kad su djeca nemirna učiteljica im pjeva neku pjesmicu i svi moraju pjevati s njom :) Domaća zadaća je kreativna, uz izgovor nekog slova moraju usput i glumiti, oponašati zmiju, gledanje tenisa i sl... Kćerkica mi nosi preslatku uniformicu, kravaticu, svijetlo plavu košuljicu, sivu suknjicu i štramplice i već je naučila dosta riječi i 1 pjesmicu.Poklonili su nam u školi trenirkicu za tjelesni i nekoliko knjiga, a ostalo smo kupili. Jako lijepa gesta. Na novom poslu mi je fantastično, naravno nekad se naradim, ali atmosfera je super, kolegice me većinom super prihvaćaju, osim možda 1, 2 koje su malo ljubomorne. Obožavam ujutro kupiti kavicu u Sturbucksu, koji je odmah pored našeg stana, osjećam se kao da živim u New Yorku, dok svi žurimo na vlak (dart) s Ipodima, novinama u ruci... Vlakovi su super udobni, većinom ima mjesta za sjesti a toliko je dob

Prvi dani u Dublinu...

U ovim blogovima ću opisivati svoja iskustva i dojmove o mom novom domu, Dublin-u, u Irskoj. Ideja se rodila spontano, nakon višegodišnjih neuspješnih prijava za USA Green Card Lottery - nismo dobili na lotu :) Muž je prije nekoliko godina radio na Bermudima i zbog mene se odrekao odličnog posla i vratio u RH. Ja sam vodila prilično uspješan i zanimljiv život, ali njega nitko nije posebno cijenio bez obzira na edukacije i internacionalno iskustvo i bili smo sve nezadovoljniji životom u Zagrebu.  Dakle, ideja se rodila nakon ulaska Hrvatske u EU, posebno nakon što sam pratila neke postove u Facebook grupi "Idemo u UK i Irsku" i krenula istraživati. Kad sam došla do informacije da bih ovdje (u Dublinu) zarađivala odlično, i da nam se nude broje prilike za bolji život, odluka je bila laka- WE ARE MOVING TO DUBLIN :) Pričajući sa prijateljicom u salonu o toj ideji, rekla mi je da ima dobru prijateljicu koja živi već niz godina u Dublinu i da će me spojiti s njom. Nekako