Preskoči na glavni sadržaj

Nevjerojatno čudno...

Nevjerojatno koliko brzo se čovjek adaptira na novu sredinu... Ili sam ja čudna?! Nakon samo 50 dana počela sam povremeno razmišljati na engleskom... Nakon 9 sati u salonu, ponekad se obratim djeci na engleskom, ili ubacim englesku riječ u rečenicu. Čak i kad mi padne na pamet pisanje bloga, koji, očito, pišem na hrvatskom, u mislima složim rečenicu na engleskom. Čula sam da ljudi nakon nekog vremena počnu sanjati na stranom jeziku, još nisam u toj fazi, ali i ovo mi je totalno neobično. Da sam sama i okružena samo strancima još bih shvatila, ali stalno doma pričamo na hrvatskom. Zabrinjava me i činjenica da zasad ne osjećam da mi je teško, a često kažu da je prva godina najteža. Nadam se da me neće lupiti neka luda nostalgija naknadno. Vjerojatno pomaže što živim u preslatkom bajkovitom kvartu, i radim na lijepom mjestu sa dragim curama. O.k. nisu možda sve drage ali se prave drage ako ništa drugo :) Danas je posebno dobar dan za mene jer je čak nekoliko klijentica i klijenata tražilo da ih isključivo ja friziram, pa u mojoj tablici u narudžbama pored njihovog imena stoji veliko "R", što znači "Request". So happy :) Što više takvih i što prije, to sam sigurnija da ću i dalje imati posao. Proces je dug, ali jedan po jedan. Tako sam sagradila i svoj mali biznis u Zagrebu, djeluje lako, ali pokušajte zamisliti kako je teško "natjerati"" ljude da od svih salona, svih frizera dođu baš kod vas, budu zadovoljni frizurom (i vama) i da se nastave vraćati i vraćati i vraćati... I da ih bude nekoliko stotina takvih mjesečno (jer ako ih je manje, niste ništa zaradili). Nije nimalo lak posao, kao što si mnogi zamišljaju.
No dosta o meni, ajmo malo još o Ircima. Osim što vole putovati, vole se i iseljavati iz domovine... Svakodnevno kroz priču netko od klijenata ili kolegica spomene nekog tko se odselio u Australiju. Neki su čak na Fiji-u i Koreji. Danas je jedan ragbijaš na moje pitanje jel rođen u Dublinu rekao "nažalost". Haha... Kaže da je živio 2 i pol godine u New Yorku, ali se zbog vize morao vratiti i da jako želi otić ponovno tamo živjeti. Ne izgleda mi kao da mu je ovdje loše, pa pretpostavljam da jednostavno postoje ljudi ( ja među njima) kojima trebaju stalno novi izazovi, ne žele se smiriti i prihvatiti put koji većina slijedi. Jesam udana i mama, ali ništa od toga nisam napravila jer se to očekivalo od mene i zato što to tako u životu ide, bla, bla. Baš suprotno, NITKO to nije očekivao od mene u dvadesetima. Zanimljivo, bez obzira što sam uvijek radila po svome i ljudi su već mogli shvatiti da od mene mogu očekivati neočekivano, opet su se svi šokirali kad sam iz vedra neba objavila da selim u Dublin. :D
I dalje uživam u otkrivanju nove kulture, i dalje nisam bila na nijednom turističkom mjestu u gradu, i dalje imam upalu uha i mrzim raditi dok sam bolesna. Promijenilo se jedino to što pokušavam biti organiziranija, ne kasnim na Dart, na posao, jedem raznolikije, jer nemam izbora. Čim ozdravim planiram početi trčati uz plažu, koja mi je, jesamlispomenulaveć20puta?:)-odmah pored stana. Obožavam sport, ali često ne stignem ni pomisliti na njega, uz sve obveze, majčinske i radne. Irci jako vole sport, barem u ova 2 kvarta meni bliska :) U Zagrebu nikad nisam vidjela u 6 ujutro 2 babe(ups- opet nisam pristojna- gospođe, 2 gospođe) koje brzo hodaju. Ovdje ih vidim svako jutro kad idem na vlak. I popodne, i navečer. Dečki, cure, mladi, stari, svi trče, hodaju. Moja šefica sa cca50 godina rekreativno se bavi jahanjem i 3x tjedno ide na pilates. Žena je btw. prošle godine ugradila umjetni kuk. Što je ne sprječava da radi po 10 sati na nogama i bavi se sportom. Svaka čast. Sad nastavljam čitati svoju englesku chick-lit knjigu, posudila sam je u obližnjoj knjižnici. Besplatan upis, besplatan internet, besplatna posudba, besplatna igraonica i čitaonica za djecu :), volimo ići tamo, jer je veliko i lijepo, a na katu se nalazi ured za građane gdje vam pomažu oko bilo čega vezanog za život, birokraciju, pravna pitanja...besplatno, naravno. Pa nismo u Hrvatskoj! ;) Good night (day) lovely people :P Yours truly Ana

Primjedbe

  1. Može malo info o vremenu ? Jel toplo -hladno pada kiša kolka je temp. ....pozzzzzz....

    OdgovoriIzbriši
  2. kakvo je radno vrijeme tamo, radni tjedan?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. 39 sati. Meni osobno je 5x9 h, ali imam 1h pauzu svaki dan, koja nije plaćena.

      Izbriši
  3. pretpostavljam da su tamo prekovremni plaćeni

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Razgovarala sam sa Simone Manojlović ususret ovotjednom “Fashion Week Zagreb”

Razgovarala sam sa Simone ususret ovotjednom “Fashion Week  Zagreb”....  Zagrepčanka Simone Manojlović  poznata je modna dizajnerica koja radi na relaciji Zagreb-Milano-Tunis. Nakon školovanja u Zagrebu u školi Primjenjene umjetnosti i dizajna te na Tekstilno Tehnološkom fakultetu odlazi na doškolovanje u Milano na prestižnu Haute Future Fashion Academy, gdje  je osvojila nagradu za dizajn....  Fashion kolumna...  

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema…

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema, problema sa štitnjačom, te poremećaja kod razvoja mozga nerođene djece. Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali prilikom selidbe u novu zemlju, pojavljuje se mnogo stvari o kojima nismo ni razmišljali, a nemamo ni relevantne informacije, ponekad od životne važnosti. Zbog bolje ekonomske situacije i razvijenosti zemlje, automatski mislimo da sve funkcionira jednako ili bolje nego u našoj domovini. Ali nije uvijek tako. Cijela kolumna klikni ovdje...

Moji savjeti ako tražite posao u Dublinu...

B ok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.