O.k. nakon što sam slučajno obrisala zadnji post ( blondie) evo mene opet, otipkati ću najvažnije ponovno... Dakle, škole su fenomenalne, kad su djeca nemirna učiteljica im pjeva neku pjesmicu i svi moraju pjevati s njom :) Domaća zadaća je kreativna, uz izgovor nekog slova moraju usput i glumiti, oponašati zmiju, gledanje tenisa i sl... Kćerkica mi nosi preslatku uniformicu, kravaticu, svijetlo plavu košuljicu, sivu suknjicu i štramplice i već je naučila dosta riječi i 1 pjesmicu.Poklonili su nam u školi trenirkicu za tjelesni i nekoliko knjiga, a ostalo smo kupili. Jako lijepa gesta.
Na novom poslu mi je fantastično, naravno nekad se naradim, ali atmosfera je super, kolegice me većinom super prihvaćaju, osim možda 1, 2 koje su malo ljubomorne. Obožavam ujutro kupiti kavicu u Sturbucksu, koji je odmah pored našeg stana, osjećam se kao da živim u New Yorku, dok svi žurimo na vlak (dart) s Ipodima, novinama u ruci... Vlakovi su super udobni, većinom ima mjesta za sjesti a toliko je dobro izorganizirano da bi morao biti pametan kao neki naši gradonačelnici da fulaš stanicu :D Cijelo vrijeme se vrte svijetleći natpisi kuda vozi taj vlak i koja je iduća stanica, a muški glas to izgovara na engleskom i irskom jeziku... Kad je gužva mlađi dečki i cure sjede na podu, a žene se općenito ne ustručavaju šminkati u vlaku, sprejati sa dezićima (slatkastim i bljak)... Tek sad shvaćam zašto su hrvati na glasu kao lijepi ljudi, ovdje od stotinu ljudi naiđe jedan/jedna prosječno zgodan/zgodna. Nametnulo mi se pitanje, možda smo i mi njima ružni? Možda se ljudima sviđa ono što im je poznato i uobičajeno?! Uglavnom meni odgovara što su pristojni i rijetko tko me pogleda, za razliku od Balkana gdje sam se ponekad osjećala zlostavljano koliko su neki bili nepristojni.
Danas sam saznala da Irci nikad ali nikad ne pričaju o novcu, managerica mi je rekla da ovdje svakako izbjegavam tu temu, kao i bilo kakvo iznošenje osobnih stvari, jer su Irci tradicionalni. Najsmješnije mi je bilo što je 2 sata nakon toga ušao glasni talijan srednjih godina, sa otkopčanom košuljom skoro do pasa i groznim naglaskom i jedva razumljivim engleskim i cijelo vrijeme mi pričao o ratu kod nas i kako mu je neki UN-ovac pričao što je sve vidio i počeo mi opisivati najstrašnije moguće scene... Kad sam ga pitala koliko je dugo u Dublinu lik kaže "16 godina".. Hahahaha, pričao je kao da je sad sletio sa Sicilije. Simpa i darežljiv :) Napokon sam shvatila zašto mi sve klijentice govore da mi je engleski fantastičan, fluent, kao materinji, i ne mogu se načuditi da ga nikad nisam učila u školi. Samnom radi jedna Brazilka i 7 Irkinja. Brazilka je ovdje 3 godine i toliko zavlači i brka "she/he", ali je presimpa cura, istetovirana, ispirsana i totalno cool. Kaže da vlasnica voli nas strance jer smo bolji radnici, više nam je stalo do posla i redovno dolazimo. Salon je stvarno mrak, službeni Lorealov salon, vlasnica ima najveću moguću edukaciju (master) u bojanju. Naučit ću puno novih trikova :D Oduševilo me što četvrtkom i petkom nudimo klijente sa slasnim sendvičima i wrapovima. Kava, Čaj, kolačić su obavezni svakog dana za svakog klijenta. Na posao moram dolaziti u fancy haljinicama ili elegantnim hlačama, košuljicama, eventualno lijepim vesticama. Skoro svi nose crne, neprozirne hulahopke i crne balerinke, ili tigraste i takve razne varijacije. Pa tako dolazimo i do shopinga... Shoping, weeeee, naravno da nisam imala u kolekciji brdo takvih stvari za posao, jer u Zagrebu bi se tako obukla za neko vjenčanje, a urbani look za posao. I tako su mi kolegice rekle za Penneys!! OMG Penneys (čita se, you know how, hahaha) .... To je butik kojeg ima posvuda, ogroman, divan sa prelijepim stvarima po bolesno povoljnim cijenama, kupili smo 6 vreća (ne vrećica) robe za 200 eura, haljinice, jakne, čizmice za kćer, jaknu za nju, ma svega, 10 eura je npr elegantna prelijepa kratka haljina ala Jackie Kennedy. Za posao :D Potkušulje 2 eura... Bila sam i jučer tamo, kupila si 2 torbe :) Ah Penneys, to će biti teško izbjegavati...
Osim gore spomenutog talijana, klijentice su mi sve fancy mlade i poneka starija bogata žena, i nešto muških klijenata. Bio je 1. dan dečko, nijemac koji radi u Google-u, bio je oduševljen, kaže da mu je to bilo najbolje šišanje u 3 i pol godine koliko je u Dublinu. Bila je i žena iz New Yorka i 1 iz Kalifornije, presimpatične. U salonu se najviše razgovara o putovanjima, putuju i stari i mladi, po cijelom svijetu, U Dubrovniku su bilo skoro svi, neki i 2 x ove godine!! Žale se na recesiju, jedna je baš pričala kako je morala prodati kuću u Francuskoj, pa sad jadni putuju posvuda, hehe, joj da oni znaju kak mi živimo....Kolegica mi se žali da dečko ne želi s njom u New York u 11. mj jer štedi za svoj biznis. Ona je bila u 2. mjesecu s mamom i sestrom, poklon mami za rođendan. Štedila je za to godinu dana, odvajala je od bakšiša, jadna, :D Ove godine je bila i u Italiji, a idući tjedan ide u Walles. Težak život, recesija, šmrc, jadni Irci, odkad sam stigla plačem zbog njihovih teških sudbina, zamisli kako je grozno kad ne možeš 2 puta u godini otić u New York!! Pa ja ne znam tko to može preživjeti uopće... :D Do tipkanja, Vaša Ana :)
Na novom poslu mi je fantastično, naravno nekad se naradim, ali atmosfera je super, kolegice me većinom super prihvaćaju, osim možda 1, 2 koje su malo ljubomorne. Obožavam ujutro kupiti kavicu u Sturbucksu, koji je odmah pored našeg stana, osjećam se kao da živim u New Yorku, dok svi žurimo na vlak (dart) s Ipodima, novinama u ruci... Vlakovi su super udobni, većinom ima mjesta za sjesti a toliko je dobro izorganizirano da bi morao biti pametan kao neki naši gradonačelnici da fulaš stanicu :D Cijelo vrijeme se vrte svijetleći natpisi kuda vozi taj vlak i koja je iduća stanica, a muški glas to izgovara na engleskom i irskom jeziku... Kad je gužva mlađi dečki i cure sjede na podu, a žene se općenito ne ustručavaju šminkati u vlaku, sprejati sa dezićima (slatkastim i bljak)... Tek sad shvaćam zašto su hrvati na glasu kao lijepi ljudi, ovdje od stotinu ljudi naiđe jedan/jedna prosječno zgodan/zgodna. Nametnulo mi se pitanje, možda smo i mi njima ružni? Možda se ljudima sviđa ono što im je poznato i uobičajeno?! Uglavnom meni odgovara što su pristojni i rijetko tko me pogleda, za razliku od Balkana gdje sam se ponekad osjećala zlostavljano koliko su neki bili nepristojni.
Danas sam saznala da Irci nikad ali nikad ne pričaju o novcu, managerica mi je rekla da ovdje svakako izbjegavam tu temu, kao i bilo kakvo iznošenje osobnih stvari, jer su Irci tradicionalni. Najsmješnije mi je bilo što je 2 sata nakon toga ušao glasni talijan srednjih godina, sa otkopčanom košuljom skoro do pasa i groznim naglaskom i jedva razumljivim engleskim i cijelo vrijeme mi pričao o ratu kod nas i kako mu je neki UN-ovac pričao što je sve vidio i počeo mi opisivati najstrašnije moguće scene... Kad sam ga pitala koliko je dugo u Dublinu lik kaže "16 godina".. Hahahaha, pričao je kao da je sad sletio sa Sicilije. Simpa i darežljiv :) Napokon sam shvatila zašto mi sve klijentice govore da mi je engleski fantastičan, fluent, kao materinji, i ne mogu se načuditi da ga nikad nisam učila u školi. Samnom radi jedna Brazilka i 7 Irkinja. Brazilka je ovdje 3 godine i toliko zavlači i brka "she/he", ali je presimpa cura, istetovirana, ispirsana i totalno cool. Kaže da vlasnica voli nas strance jer smo bolji radnici, više nam je stalo do posla i redovno dolazimo. Salon je stvarno mrak, službeni Lorealov salon, vlasnica ima najveću moguću edukaciju (master) u bojanju. Naučit ću puno novih trikova :D Oduševilo me što četvrtkom i petkom nudimo klijente sa slasnim sendvičima i wrapovima. Kava, Čaj, kolačić su obavezni svakog dana za svakog klijenta. Na posao moram dolaziti u fancy haljinicama ili elegantnim hlačama, košuljicama, eventualno lijepim vesticama. Skoro svi nose crne, neprozirne hulahopke i crne balerinke, ili tigraste i takve razne varijacije. Pa tako dolazimo i do shopinga... Shoping, weeeee, naravno da nisam imala u kolekciji brdo takvih stvari za posao, jer u Zagrebu bi se tako obukla za neko vjenčanje, a urbani look za posao. I tako su mi kolegice rekle za Penneys!! OMG Penneys (čita se, you know how, hahaha) .... To je butik kojeg ima posvuda, ogroman, divan sa prelijepim stvarima po bolesno povoljnim cijenama, kupili smo 6 vreća (ne vrećica) robe za 200 eura, haljinice, jakne, čizmice za kćer, jaknu za nju, ma svega, 10 eura je npr elegantna prelijepa kratka haljina ala Jackie Kennedy. Za posao :D Potkušulje 2 eura... Bila sam i jučer tamo, kupila si 2 torbe :) Ah Penneys, to će biti teško izbjegavati...
Osim gore spomenutog talijana, klijentice su mi sve fancy mlade i poneka starija bogata žena, i nešto muških klijenata. Bio je 1. dan dečko, nijemac koji radi u Google-u, bio je oduševljen, kaže da mu je to bilo najbolje šišanje u 3 i pol godine koliko je u Dublinu. Bila je i žena iz New Yorka i 1 iz Kalifornije, presimpatične. U salonu se najviše razgovara o putovanjima, putuju i stari i mladi, po cijelom svijetu, U Dubrovniku su bilo skoro svi, neki i 2 x ove godine!! Žale se na recesiju, jedna je baš pričala kako je morala prodati kuću u Francuskoj, pa sad jadni putuju posvuda, hehe, joj da oni znaju kak mi živimo....Kolegica mi se žali da dečko ne želi s njom u New York u 11. mj jer štedi za svoj biznis. Ona je bila u 2. mjesecu s mamom i sestrom, poklon mami za rođendan. Štedila je za to godinu dana, odvajala je od bakšiša, jadna, :D Ove godine je bila i u Italiji, a idući tjedan ide u Walles. Težak život, recesija, šmrc, jadni Irci, odkad sam stigla plačem zbog njihovih teških sudbina, zamisli kako je grozno kad ne možeš 2 puta u godini otić u New York!! Pa ja ne znam tko to može preživjeti uopće... :D Do tipkanja, Vaša Ana :)
Da li je šišanje krajem tjedna kod vas skuplje ili isto košta, ali je tada bolje doći jer se i najedeš?
OdgovoriIzbrišiNikad nisam čula za Penneys, ali tko bi to sad zaboravio. :-) Za one koji su propustili slučajno obrisani post javljam da u dart-u ima ogledalo uz pomoć kojeg se našminkaš kad ne stigneš doma prije posla.
Ista je cijena, ali imamo popuste na blow dry početkom tjedna... Penneys, ah Penneys, idem uskoro opet.. Ogledalo, eh da, nažalost nema u svakom, u zadnje vrijeme sve mi dolaze neki bez ogledala pa se moram ranije dić, ili iskoristim ono u Sturbucksu...;)
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiInteresantno za procitat..ja sam frizerka radim samostalno 8god..imam majstorski ispit..decko mi radi u Dublinu..pa i ja razmisljam da odem...nadam se da bi uspjela naci kakav posao u struci
OdgovoriIzbrišiNitko te neće pitati za majstorski, čak ni za diplomu, znam samo da ima puno salona i da sam ja dobila posao lako, ali 3 irkinje nakon mene došle na probu i nisu dobile, znači sve je individualno...Nema pravila, ali tko hoće mislim da može nać posao... Sretno!!
IzbrišiDa li u tom tvojem salonu traže frizerke sa stažom
OdgovoriIzbrišiDa li u tom tvojem salonu traže frizerke sa stažom
OdgovoriIzbriši