Preskoči na glavni sadržaj

Oh that's lovely, thank's a milion, that's perfect, grant, brilliant....

...Ako želite doći u Irsku, a ne znate engleski... ne brinite, ove riječi iz naslova su dovoljne :D Nevjerojatno koliko me to počelo živcirati zadnjih dana. Jako je lijepo kad su ljudi ljubazni, ali tolika količina jednih te istih riječi je nepodnošljiva na trenutke. I naravno, ako slučajno npr. ovlaš okrznem kolegicu na poslu dok se mimoilazimo, obavezno obje moramo reć "oh, I'm sorry". Nigdje to ne piše ali nakon 50 "I'm sorry Ana", nije teško zaključiti. Koji smo mi Hrvati neotesanci. Ili su oni glumci? Hm, oboje, I think. Oh I'm sorry, was I rude?! Oh, I'm so sorry, you are lovely, they are lovely, we are lovely, everything is brilliant, perfect, thank's a mill. :D Mislim da ste shvatili otprilike način konverzacije. Naravno ponekad naiđe netko malkice drugačiji, pa je razgovor zanimljiv, ispituju svašta, ispričaju ono što te zanima o Irskoj... Jedna cool irkinja, visoka, crvenokosa, mojih godina je pucala od smijeha kad sam joj ispričala o jednom našem gradonačelniku, Batmanu, koji lovi pahuuulje po gradu (svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna :) ) Definitivno najsimpatičnija i najdarežljivija je bila crnkinja iz Južne Afrike, 20 godina živi u Kanadi, njen dugogodišnji partner je Irac i ovdje su u posjeti njegovoj obitelji. Kaže da u Kanadi radi s nekoliko Hrvata i da su jako dobri i simpatični. Žena se smijala na sav glas, pričala o svemu, bila je oduševljena što nisam skroz uštogljena i rezervirana, divila se mom umijeću šišanja, što je rekla cijelom salonu i šefici na odlasku... :D ;)
Često me pitaju jesam li poljakinja, jel Hrvatska blizu Albanije, Kosova, i definitivno ih je barem pola bilo u Dubrovniku, koji zovu snažnim akcentom DUUUbrooovniiik.

 Ovaj vikend smo opet posjetili dvorac, ovaj put smo bili u njemu, presavršeno. Sve te sobe, antikviteti, slike, cijela priča tog posjeda je fascinantna... Obiteljska ulaznica je 26 eura, činilo nam se puno, ali uz dvorac ulaznica uključuje i razgledavanje botaničkog vrta u sklopu dvorca, većinu biljaka posadio je jedan od plemića koji je živio u njemu. Rado bih saznala detalje, ali uz jednu rastrčanu sedmogodišnjakinju i jednog vrištavog dvogodišnjaka i turističkog vodiča, ženu koja priča španjolsku ili portugalsku verziju engleskog bilo je teško pohvatati sve informacije. Botanički vrt je impresivan, morat ću to dočarati fotkama, jer se riječima ne može opisati.
Nakon mjesec dana u Irskoj trenutni zaključak je: Irci su jako simpatični ljudi, često se iza te simpatičnosti krije i nešto drugo, npr. upakirati će ti kritiku u ljepši celofan, ali definitivno je treba shvatiti ozbiljno. Kad šefica kaže npr. "znaš, možda bi tvoja kosa izgledala ljepše da je staviš u punđu, o.k.?" u biti misli: "Od ove vlage kosa ti je malo raščupana i obavezno je stavi u punđu. Odmah. Još si tu? Rekla sam odmah." Ali također i oproste neke početne pogreškice. Vrijeme nije uopće tako strašno, meni je fantastično, padne kiša, pa opet sunce, i 70% i više vremena je bilo suho i lijepo. Neki kvartovi su opasni. Ubojstva, razbojništva, silovanja. U njih neću nikad kročiti nogom. Nikad. Srećom ti likovi ne idu izvan tih kvartova. Navodno. Nadam se. Ovdje ljudi žive jako lijepo, odjeća, putovanja bar 1, 2x svake godine, večere svaki tjedan, izlasci, dadilje... Do čitanja lovely people, vaša lovely Ana :)

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Moji savjeti ako tražite posao u Dublinu...

Bok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.

Prvi dani u Dublinu...

U ovim blogovima ću opisivati svoja iskustva i dojmove o mom novom domu, Dublin-u, u Irskoj.
Ideja se rodila spontano, nakon višegodišnjih neuspješnih prijava za USA Green Card Lottery -
nismo dobili na lotu :) Muž je prije nekoliko godina radio na Bermudima i zbog mene se odrekao odličnog posla i vratio u RH.
Ja sam vodila prilično uspješan i zanimljiv život, ali njega nitko nije posebno cijenio bez obzira na edukacije i internacionalno iskustvo i bili smo sve nezadovoljniji životom u Zagrebu.
 Dakle, ideja se rodila nakon ulaska Hrvatske u EU, posebno
nakon što sam pratila neke postove u Facebook grupi "Idemo u UK i Irsku" i krenula istraživati.
Kad sam došla do informacije da bih ovdje (u Dublinu) zarađivala odlično, i da nam se nude broje prilike za bolji život, odluka je bila laka- WE ARE MOVING TO DUBLIN :)

Pričajući sa prijateljicom u salonu o toj ideji, rekla mi je da ima dobru prijateljicu koja živi već niz godina u
Dublinu i da će me spojiti s njom. Nekako u isto v…

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema…

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema, problema sa štitnjačom, te poremećaja kod razvoja mozga nerođene djece. Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali prilikom selidbe u novu zemlju, pojavljuje se mnogo stvari o kojima nismo ni razmišljali, a nemamo ni relevantne informacije, ponekad od životne važnosti. Zbog bolje ekonomske situacije i razvijenosti zemlje, automatski mislimo da sve funkcionira jednako ili bolje nego u našoj domovini. Ali nije uvijek tako. Cijela kolumna klikni ovdje...