Hi, ljudi...Waasssuuup?! Nedavno su kolegice pričale o ljudima u pidžamama(više mi se sviđa "piđama", ali znam neke ljude koji mi nebi oprostili takvu pravopisnu pogrešku :P pa ću pisati "pidžama" i dalje). Naravno nisam imala pojma o čemu se radi. Uglavnom, u Dublinu postoje kvartovi gdje ljudi u pidžamama provode cijele dane, a-day-out-in-my-pyjamas. U njima idu u dućan, u urede socijalne skrbi, šeću tako po pubovima, i tko zna gdje još. Naravno, kao što sam prije navela, nemam namjeru obilaziti takve kvartove i provjeravati informacije, ali definitivno nije zezancija. Nevjerojatno. U članku sam našla informaciju da su digli cijelu frku jer im je netko u državnoj službi zabranio dolazak u pidžamama unutar ustanove. Ma da, fakat bezobrazno, kaj si te državne službe u Irskoj zamišljaju. Hahaha :) Nakraju, ispalo je da nije zabranjeno, to je lokalni voditelj zabranio u jednom uredu. Eto, još jedna korisna informacija, za sve pidžamoljupce koji su dosad bili neshvaćeni. Koji smijeh...:D Na netu sam pronašla i blog taksista koji je opisao svoje iskustvo sa curom u pidžami, kaže da mu je rekla da ima 20 pidžama i da ih nosi jer su udobne. On je pitao "pa zašto se ne obučeš u normalnu odjeću?" a cura kaže "jer ne volim nositi donje rublje".... Ahahhaha... Postoji i film o tome ‘Pyjama Girls’.
Jučer sam bila na kavici sa 4 žene iz naših krajeva, čudnim putevima su došle do mene, naravno Facebook putevima :) One su ovdje 10+ godina, uživala sam u finim domaćim kolačima, turskoj kavici i ugodnom društvu. Što se još tamo događalo, nikad nećete saznati :D Ženska posla.
Irci jako vole rugby, već 2x sam uletila u gužvu, jer je stadion jako blizu mog posla i čekam dart doslovno u podnožju stadiona. Već ulicu prije dežura garda i security i pušta samo ljude s kartama, kolegica mi je rekla da ona mora pješke do druge stanice kad su nogometne ili rugby tekme, ne puste ju. Ja nemam s tim problema, jer je očito toliko očigledno da sam strankinja i da stvarno idem na stanicu. Obožavam tu atmosferu oko stadiona, svi žure, navijački rekviziti, obleka, šminka... Nedavno je igrala Irska nogometna repka i došlo mi je da i ja odem s masom na tekmu :) A rugby je navodno poseban doživljaj, to moram uskoro vidjeti! Stadion je san snova, kad dolazim u 7h ujutro na stanicu prekrasno je osvijetljen, kao da lebdi u mraku, NLO... Evo link da vidite. Aviva Stadium
Napokon smo imali 3 sata dadilju, došla je moja frendica iz Zg u Dublin. 8 dana se opijala i obilazila grad s ekipom iz hostela ;), pa je shvatila da je vrijeme za traženje posla i u samo 3 dana dijeljenja životopisa našla je posao dijeljenja letaka za noćni klub, konobarenje u nekom pubu, da bi nakraju prihvatila 3. posao, u najpoznatijem caffeu u Dublinu, na 3 kata, tamo radi preko 100 ljudi (150?) i imaju najpoznatije bariste u Irskoj i vlastitu proizvodnju kave koju distribuiraju po cijeloj Irskoj. Croatians rules :D Kaže da ljudi čekaju u redu po 30 min da se oslobodi stol. Moram otići tamo uskoro.
Izlazak je bio jako lijep, mali divan restorančić, svijeće, stara stara lagana muzika, 10 koraka od stana (imamo cca 20 restorana, svi su nam do 5 min hoda udaljeni :D), jela sam prefini losos na jastučiću od pire krumpira, francusku onion soup i creme brulee. Kako posh, jel da? Lijepo za promjenu, al ja sam inače pobornik finog zagrebačkog ili npr. punjeni lungić iz "Samoborske kleti" u Podsusedu, uh, to će mi biti prva destinacija nakon mamine kuhinje, naravno. Nakon toga smo otišli na cugu u pub, ali s obzirom da je pub bio pun gerijatrije, ali doslovno sve dedeki od 70 godina, otišli smo na kat u koktel bar. Muž je naravno naručio Guiness, a konobar očito nema pojma što je liker Pina Colada, jer mi je donio koktel Pina Colada. A mrzim koktele. Lijepo izgledaju i mirišu, ali to je bljutavo slatkasta nakupina smrvljenog leda ako se mene pita.
Radim, danas sam se probudila u 5.45, krenula na posao u 6.20h i došla doma u 18h! Iznimno sam odradila 11h. Umorna sam straašno, pa vam šaljem i dalje sunčane pozdrave iz Dublina!! Ana
Jučer sam bila na kavici sa 4 žene iz naših krajeva, čudnim putevima su došle do mene, naravno Facebook putevima :) One su ovdje 10+ godina, uživala sam u finim domaćim kolačima, turskoj kavici i ugodnom društvu. Što se još tamo događalo, nikad nećete saznati :D Ženska posla.
Irci jako vole rugby, već 2x sam uletila u gužvu, jer je stadion jako blizu mog posla i čekam dart doslovno u podnožju stadiona. Već ulicu prije dežura garda i security i pušta samo ljude s kartama, kolegica mi je rekla da ona mora pješke do druge stanice kad su nogometne ili rugby tekme, ne puste ju. Ja nemam s tim problema, jer je očito toliko očigledno da sam strankinja i da stvarno idem na stanicu. Obožavam tu atmosferu oko stadiona, svi žure, navijački rekviziti, obleka, šminka... Nedavno je igrala Irska nogometna repka i došlo mi je da i ja odem s masom na tekmu :) A rugby je navodno poseban doživljaj, to moram uskoro vidjeti! Stadion je san snova, kad dolazim u 7h ujutro na stanicu prekrasno je osvijetljen, kao da lebdi u mraku, NLO... Evo link da vidite. Aviva Stadium
Napokon smo imali 3 sata dadilju, došla je moja frendica iz Zg u Dublin. 8 dana se opijala i obilazila grad s ekipom iz hostela ;), pa je shvatila da je vrijeme za traženje posla i u samo 3 dana dijeljenja životopisa našla je posao dijeljenja letaka za noćni klub, konobarenje u nekom pubu, da bi nakraju prihvatila 3. posao, u najpoznatijem caffeu u Dublinu, na 3 kata, tamo radi preko 100 ljudi (150?) i imaju najpoznatije bariste u Irskoj i vlastitu proizvodnju kave koju distribuiraju po cijeloj Irskoj. Croatians rules :D Kaže da ljudi čekaju u redu po 30 min da se oslobodi stol. Moram otići tamo uskoro.
Izlazak je bio jako lijep, mali divan restorančić, svijeće, stara stara lagana muzika, 10 koraka od stana (imamo cca 20 restorana, svi su nam do 5 min hoda udaljeni :D), jela sam prefini losos na jastučiću od pire krumpira, francusku onion soup i creme brulee. Kako posh, jel da? Lijepo za promjenu, al ja sam inače pobornik finog zagrebačkog ili npr. punjeni lungić iz "Samoborske kleti" u Podsusedu, uh, to će mi biti prva destinacija nakon mamine kuhinje, naravno. Nakon toga smo otišli na cugu u pub, ali s obzirom da je pub bio pun gerijatrije, ali doslovno sve dedeki od 70 godina, otišli smo na kat u koktel bar. Muž je naravno naručio Guiness, a konobar očito nema pojma što je liker Pina Colada, jer mi je donio koktel Pina Colada. A mrzim koktele. Lijepo izgledaju i mirišu, ali to je bljutavo slatkasta nakupina smrvljenog leda ako se mene pita.
Radim, danas sam se probudila u 5.45, krenula na posao u 6.20h i došla doma u 18h! Iznimno sam odradila 11h. Umorna sam straašno, pa vam šaljem i dalje sunčane pozdrave iz Dublina!! Ana
Primjedbe
Objavi komentar