Preskoči na glavni sadržaj

Kako se priviknuti na život u stranoj zemlji?!

Bok svima!

Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice
Život u Dublinu. Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju ....
Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto.
Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelskom restoranu bila je užasna. "Ajme, pa kaj ćemo mi jesti ovdje?!". Kćer je čak malo pojela ali sin nema šanse. Doslovno me panika uhvatila.

Stvari su se počele mijenjati već nakon nekoliko sati, tu večer kad sam izašla iz stana kupiti osnovne namirnice. Topla ljetna večer, tek tad sam shvatila u kakvom prekrasnom kvartu ću živjeti, nešto kao naša Opatija, ali naravno potpuno drugačije. Ali taj feeling me obuzeo, more, ljetna večer, ulična rasvjeta, topla , mali šareni dućani, restorani. U marketu umjesto naših tužnih blagajnica koje hoće ići na more, dečki, studoši, zadovoljni sa svojim životima odrađuju dobro plaćenu smjenu. I još pričaju engleski, što mene osobno dosta često podsjeća na filmove i totalno mi je cool.

I tako dan po dan, jedan je prekrasan, drugi je loš, treći je zabavan, četvrti je kišan, 29. si bolestan, 75. hodaš u oblacima, pa tresneš na zemlju svom snagom, pa se opet digneš, i tako prođu 4 mjeseca. Pa se pitaš " Zar je već prošlo toliko?!". "Zašto mi se nije sviđao ovaj stan?!" I dalje sam ni na nebu ni na zemlji, osjećaj kao da sanjam nestane samo na kratko, nemam pojma u kojem smjeru idem i s koje strane ceste će naići auto, ali to ne znači da sam nesretna. Mislim da nemam ni nostalgiju. Ponekad mi fale neki ljudi, a ti isti ljudi su mi ponekad falili i kad su bili 10 minuta vožnje od mene. Kao što mi je jedna psihologica jednom rekla u prolazu " Svima nama nešto fali, pa što onda..." :) True.

Mislim da prvo treba osvjestiti riječ "Nostalgija". Jel vam stvarno nedostaje vaša zemlja ili idealizirate prošlost. Zar bi uopće otišli iz nje da vam je bilo tako lijepo kao što s vremenskim i kilometarskim odmakom djeluje?! Ja sam sama sa sobom raščistila takve stvari, izbjegavam pretjerana razmišljanja o ljudima i mjestima koja sam ostavila iza sebe, pokušavam živjeti danas, pronaći sreću u jutarnjoj kavi, u muzici, u pisanju ovog bloga, odgovaranju na pitanja "Jel trava stvarno tako svijetlo zelena u Irskoj"... :) Sve me to veseli, nekad mi je i previše pitanja jer na neka nemam odgovor, a volim imati odgovor na sve :P Što je mana najčešće, ali eto, i manu se može preokrenuti u nešto pozitivno. Sve je u tom pogledu na život. Kad mi je ružan, ne pišem blog. Onda se svađam. Ili šutim. Nisam uvijek pozitivna, al ne želim takve emocije dijeliti sa drugima, jer nemaju ništa konstruktivno u sebi. Koga zanima to da mi je danas bio najdosadniji dan na poslu i da sam zbog toga nervozna?! Anybody?! Ne?! To sam i mislila. :D

Ne tražim (još) po poljskim dućanima Vegetu, špek, i sl, jedino bez čega nemogu je dječja krema koju koristim za lice i moram se zahvaliti Vesni (Da Maj)  koju nikad u životu nisam vidjela, a nedavno mi je poštom poslala 2 te kreme i još 2 paketa smokića za djecu. Vesna, divna si, nevjerojatna. Klinci su smazali smokiće u sekundi, bili su oduševljeni poznatim okusom. Kuhamo pa nema više straha oko toga što jesti. Navikli smo se da je majoneza bezvezna i skoro bez jaja, meso je super, mlijeko i jogurti su miljama bolji nego u Zagrebu.

Promijeniti zemlju je otprilike kao i promijeniti ljubav, kad se tek rastaneš misliš da nikad nećeš zaboraviti i preboljeti, čak i kad naiđe bolja ljubav, još se ponekad u mislima vraćaš staroj, dok jednog dana ne shvatiš koliko si sretan što se sve odigralo baš tako. Moj savjet ljudima koji su postavili  pitanje kako se nositi sa promjenom je : Da je vrijedilo, potrajalo bi. Prihvatite novu sredinu i svoje emocije hrabro, svima treba vremena da se u sebi oproste od stvari i ljudi koji su im nekoć bili sve, ali uvijek treba napraviti mjesta za nove stvari i nove ljude, nove pobjede...Nad samim sobom, najčešće. Osmijeh na lice i hrabro u novi svijet, jer da niste hrabri ostali bi na maminoj juhici do šezdesete, sigurno nebi preselili u drugu državu. Sretno svima!! Pusa, Ana.

Primjedbe

  1. Draga Ana uvijek rado pročitsm sto pises, jer bila sam tamo, doduše kratko, ali sve sto pises o Irskoj je istina. Predivna zemlja, predivni ljudi....

    OdgovoriIzbriši
  2. pozdrav!
    zanima me koliko npr kosta stan cca mjesecno, koliko unaprijed se mora platiti? znam da ovisi o kvartu, kvadraturi, dogovoru s vlasnikom, ali cca?
    onda, je li namjesten ili treba nekaj od namjestaja kupiti, da ne spominjem posudje, lonce, bestek i sl:p
    dakle mene zanimaju prakticne svakodnevne stvari...
    nemam konkretno zanimanje kao i vi, nego vise administrativne prirode, i samohrana sam majka.
    pa i ako bi se odlucila doci i probati, muci me kamo s djetetom npr za vrijeme ljetnih praznika, ili poslije skole?
    i najvaznije, smatrate li da je jedna placa dovoljna za prezivjeti?
    puno hvala
    ps: zanimljiv blog, gust vas je citati, u iscekivanju novih tekstova !
    dakle prva stvar po dolasku je izvaditi pps broj, je li? sto je za njega sve potrebno, samo putovnica? a sto i kako s potvrdom o prebivalistu ;to vlasnik stana sredjuje?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Daft.ie je portal za nekretnine. Tamo možete pogledati cijene i sve o stanovima. Mjesec unaprijed se plaća plus polog u visini 1 mjesečnog najma. Ovisi koliko je staro dijete, ako je vrtićko onda bi teško mogli sami plaćati stan i vrtić. Ako je školsko dijete, škole su besplatne, onda bi mogli vjerojatno platiti part time čuvanje. Mi smo PPS izvadili samo sa osobnom i ugovorom o najmu. Ako ste u hostelu , hostel vam daje potvrdu o najmu. Sretno!

      Izbriši
  3. Pozdrav! Da se nadovežem na ovo što si napisala da si PPS broj na osobnu. Nemam putovnicu i planiram u Irsku sa osobnom, medjutim drugi me savjetuju da za svaki slučaj izvadim putovnicu, a to mi trenutno još dodatni trošak pa me zanima da li postoji mogućnost da sa osobnom iskaznicom u Irskoj funkcioniram normalno, jer sam čula da banke znaju tražiti dva identifikacijska dokumenta.I ako imaš samo osobnu iskasnicu znaju ti stvarati problem.Kakva su tvoja saznanja i iskustva po pitanju toga?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemam putovnicu, moj muž nema putovnicu i moja djeca nemaju putovnice. Kćer je upisana u školu, račun je davno otvoren, apsolutno nikakvih problema nigdje nismo imali... Putovali preko Londona. Vidim stalno takve dezinformacije, kad vadiš PPS piše " putovnica ILI osobna ". U banci te traže pismo poslodavca i osobnu ako nemaš još PPS. Našetat će te možda, ali naći ćeš banku koja će ti otvoriti. Meni je prva u koju sam ušla. Ne nosite novčanice od 500 eura u komadu jer u cijelom Dublinu nigdje vam neće htjeti promijeniti. Nema te banke. Nama su promijenili u Eason knjižnici u Dublin 1 kad smo kupovali knjigu za dijete. Jedva, uz 15 minutnu provjeru novčanice. Sretno ti bilo!!

      Izbriši
    2. cek, kak djeca nemaju putovnicu, imaju onda osobnu? jel moze izvaditi osobna za malodobnu djecu po novome...nekakav identifikacijski dokument moraju imati..
      no dobro, me ne zanima moze li se s jednom placom prezivjeti? stan, rezije, hrana? i da, cime se bavi tvoj muz? je li on nasao posao? sto je po struci?
      hvala;)

      Izbriši
    3. Da, djeci sam napravila biometrijske osobne. Može se sa jednom plaćom preživjeti, više nego normalno. Muž je imao 2 ponude za posao već 1. tjedan, ali smo odlučili da bi to za djecu bio preveliki šok s obzirom na selidbu, pa se zasad usavršava u web dizajnu i čuva djecu. Ništa nam ne fali, štoviše....:D kažu da je tako svugdje u razvijenim zemljama, jedna plaća je često dovoljna ako nemaš ogromne zahtjeve, poput BMW-a, hipoteke na kuću i sl...

      Izbriši
  4. Što preporučuješ posjetiti u Dublinu tijekom vikend putovanja, koja mjesta se trebaju obići.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Razgovarala sam sa Simone Manojlović ususret ovotjednom “Fashion Week Zagreb”

Razgovarala sam sa Simone ususret ovotjednom “Fashion Week  Zagreb”....  Zagrepčanka Simone Manojlović  poznata je modna dizajnerica koja radi na relaciji Zagreb-Milano-Tunis. Nakon školovanja u Zagrebu u školi Primjenjene umjetnosti i dizajna te na Tekstilno Tehnološkom fakultetu odlazi na doškolovanje u Milano na prestižnu Haute Future Fashion Academy, gdje  je osvojila nagradu za dizajn....  Fashion kolumna...  

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema…

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema, problema sa štitnjačom, te poremećaja kod razvoja mozga nerođene djece. Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali prilikom selidbe u novu zemlju, pojavljuje se mnogo stvari o kojima nismo ni razmišljali, a nemamo ni relevantne informacije, ponekad od životne važnosti. Zbog bolje ekonomske situacije i razvijenosti zemlje, automatski mislimo da sve funkcionira jednako ili bolje nego u našoj domovini. Ali nije uvijek tako. Cijela kolumna klikni ovdje...

Moji savjeti ako tražite posao u Dublinu...

B ok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.