Dugo sam ga tražila, čekala, a sada kad sam ga napokon našla, ne puštam ga! A cijelo vrijeme je bio tu, pred mojim očima. Tako to bude u životu, prolaziš i ne osvrćeš se, gledaš u krivom smjeru. Ne, ovaj put ne pričam o emocijama, iako kad je u pitanju hrana, to je i više od emocije za mene. Kao što me mama naučila, ako jedeš finu hranu, sretan si. Ako ne jedeš dovoljno, nervozan si. Ako jedeš hranu koju ne voliš nervozan si. Ja sam nervozna kad mi daju sirovu ribu. 5 komadića sirove ribe. Iako meni je i jedan mali komadić dovoljan , ostala 4 obično podijelim ili ostavim. Ma koliko lijep bio ambijent, koliko posh to zvučalo, ja volim to što volim, a ne volim baš puno toga. A najviše ne volim ići gladna doma nakon 3 sata provedena u restoranu . CIJELI BLOG OVDJE....
U ovom blogu pratite dogodovštine jedne mlade zagrebačke obitelji sa dvoje dječice koja je zamijenila ulice Zagreba i odselila u Dublin u 9.mjesecu 2013.godine. Nadam se da će vam moj blog razriješiti neke vaše osobne dileme oko ostanka ili odlaska iz domovine. Vjerujem da ću vas ponekad i nasmijati, otvorena sam i spontana osoba, pa je takav i moj blog. S vremenom ću ga obogatiti sa mnoštvom slika i nadam se iskustvima sa raznih putovanja. Hvala što me čitate... Vaša Ana