Stranac sam svim ljudima koje ne poznajem, da sada uđem u neki bar u Hrvatskoj, svi ljudi u tom baru bit će mi stranci. Ne poznajem nikoga, nitko ne poznaje mene. Hoću li se zbog toga osjećati nesigurno, sakriti u kut i čekati nestrpljivo svoju prijateljicu koja kasni na naš fiktivni dogovor? Prije desetak godina možda bih tako reagirala, možda ne bih htjela sama ni ući u taj bar, čekala bih ispred, nervozna. Sigurno ste se puno puta osjećali kao stranac u svojoj domovini, jer takve stvari se odvijaju u našem umu, stvar su samopouzdanja koje imamo ili nemamo. Pročitaj cijelu kolumnu ovdje...
U ovom blogu pratite dogodovštine jedne mlade zagrebačke obitelji sa dvoje dječice koja je zamijenila ulice Zagreba i odselila u Dublin u 9.mjesecu 2013.godine. Nadam se da će vam moj blog razriješiti neke vaše osobne dileme oko ostanka ili odlaska iz domovine. Vjerujem da ću vas ponekad i nasmijati, otvorena sam i spontana osoba, pa je takav i moj blog. S vremenom ću ga obogatiti sa mnoštvom slika i nadam se iskustvima sa raznih putovanja. Hvala što me čitate... Vaša Ana