Život u Dublinu...

Dugo sam ga tražila, čekala, a sada kad sam ga napokon našla, ne puštam ga! A cijelo vrijeme je bio tu, pred mojim očima. Tako to bude u životu, prolaziš i ne osvrćeš se, gledaš u krivom smjeru. Ne, ovaj put ne pričam o emocijama, iako kad je u pitanju hrana, to je i više od emocije za mene. Kao što me mama naučila, ako jedeš finu hranu, sretan si. Ako ne jedeš dovoljno, nervozan si. Ako jedeš hranu koju ne voliš nervozan si. Ja sam nervozna kad mi daju sirovu ribu. 5 komadića sirove ribe. Iako meni je i jedan mali komadić dovoljan , ostala 4 obično podijelim ili ostavim. Ma koliko lijep bio ambijent, koliko posh to zvučalo, ja volim to što volim, a ne volim baš puno toga. A najviše ne volim ići gladna doma nakon 3 sata provedena u restoranu . CIJELI BLOG OVDJE....  

Zbog utjecaja Katoličke crkve do 1997. zakonom je bio zabranjen razvod, nije postojao. Dan danas je preko 200 magazina i knjiga zabranjeno u Irskoj.   Jedan od najpoznatijih svjetskih pisaca James Joyce, rođen u Dublinu 02.02.1882. nije bio zabranjen u Irskoj, ali samo zato što je prvih 500 primjeraka njegove knjige 'Ulysses' spaljeno , te svjesni da nikad neće proći stroge cenzure, izdavači se više nisu ni trudili slati primjerke knjige u Irsku. Pročitaj više...

Prvo sam mislila da se šale, ali ne. Irci po njima imaju previše izbora, osrednji frajeri imaju super zgodne strankinje, one bi isto pristale na prosječnog Irca, ali svi padaju na naglasak i one kad su bile u Americi, svi su bili super prema njima samo zbog naglaska…. U jednom trenu, s obzirom da sam bila doslovno za istim stolom kažem im s nevjericom: „ Hello, tu sam, čujem vas , strankinja „. Blijedo su me pogledale, nezainteresirano i nastavile priču bez da trepnu! Stavila sam slušalice u uši i ignorirala ostatak razgovora.  Cijela priča ovdje...  

Zavrtilo mi se u glavi od ponude koju sam primila na email. Novinarka Nataša Ban Leskovar sa snimateljem dolazi u Dublin i želi moj intervju. Prilog koji će se emitirati u “Dnevniku” te emisiji “Labirint”. Naravno, po običaju, prvo sam ubacila u Google search njeno ime, provjerila autentičnost. Uvijek to radim, malo sam nepovjerljiva prema ljudima. Naučio me život tako. Srećom, Google kaže da je Nataša jedna full cool novinarka koja se odavno dokazala svojim radom. Tih dana dobila sam još 2 jednako laskave ponude slične tematike koje sam stavila na čekanje. Sve u svoje vrijeme. Nisam gladna pažnje, ali volim kad moj glas dopire do ljudi. Ako jednu osobu spasim agonije nezaposlenosti i mučenja u Lijepoj Našoj (njihovoj)svaka riječ izrečena ili napisana je vrijedila.  Pročitaj cijelu priču...  

Zadnji post sam završila dramatičnim i stresnim otkrićem da se moramo iseliti iz našeg stana. Vlasnici ga prodaju i dobili smo 6 tjedana da pronađemo novi. „Bili smo im najbolji podstanari ikada, ali..bla, bla“, tako je saopćila mom mužu vijest naša stanodavka. Kad mi je predvečer   na 1. April poslao poruku, nisam ni na tren pomislila da se radi o šali. Ima smisla, Uskrs je za 3 dana, sve je super, djeca zdrava, pa naravno da ne može to tako. Moj život mora biti kompliciran. Cijeli blog...

Dan je bio uzbudljiv i stresan. Na samom početku mi je bilo jasno da neću pobijediti u kategoriji Full Fashion. Bilo je oko 40 natjecatelja, neki od njih su uložili mjesece i godine u pripreme, skupocjena odjeća, modeli našminkani. Čak su im šminkali potiljak, sjenilima za oči iscrtavali prijelaze na kosi. Obrijali obrve, izbrijavali križeve na glavi.Ma svega se tu moglo vidjeti. Osobno nisam uložila u tu kategoriju vrijeme niti novac, jer sam bila svjesna da ne znam ukus sudaca te sam pretpostavila da im se sviđa engleska moda, koja meni baš i nije napeta. Cijeli blog ovdje...