Život u Dublinu...

Prijateljstva se ovdje stvaraju lako,  prva započinju na radnom mjestu , ona su nekad površna, nekad prava, ali definitivno posluže svrsi kada tek stignete u stranu zemlju. Ponekad se pretvore u iskrena I trajna prijateljstva, ponekad ne, ali iznimno puno znače prilikom prilagodbe u stranoj zemlji. Ljudi koji su također stranci, ali su u ovoj zemlji duže od vas, oni će vas često najbolje razumjeti i savjetovati.  Pročitaj cijelu kolumnu ovdje

Moj život je poprilično užurban, iako se uvijek žalim zbog toga, ne bih voljela da je drugačije. Dobila sam zanimljivu ponudu, tim jedne od najvećih internacionalnih medijskih grupa stiže u Irsku i žele da budem dio priče koja će biti objavljena u jednom od njihovih magazina, te u videu o Dublinu. Fokus je na barovima, restoranima i popularnim mjestima na koje Dublineri izlaze. Naravno, bila sam oduševljena ponudom i tako smo se našli jedne nedjelje. Prvo sam ih odvela u  South William’s Street , jednu od mojih najdražih ulica u Dublinu, koju je netko nazvao  “Dublinski Soho” . Pročitaj cijeli blog...

Osjećaj manje vrijednosti, osjećaj da moraš pripadati grupi i očekivanje tapšanja po ramenu, blizina mame i prijatelja iz osnovne, koji su ti možda odavno prestali biti prijatelji, samo si to zaboravio primjetiti. Ne, bez toga se ne može. I prosječan Hrvat se pobrine da osjećaj manje vrijednosti ponese sa sobom u stranu zemlju! Pročitaj cijelu kolumnu klikom ovdje...  

Otkako sam počela ovaj blog prevoditi na engleski jezik ,  life-in-dublin.com  , polagano me počela prepoznavati i strana publika, te sam ljetos osvanula u najcjenjenijim dnevnim novinama, “The Irish Times-u”, kao jedan od najčitanijih članaka tog dana. Zanimalo ih je sve o meni, novinarka mi je čak uspjela izmamiti suzu, sa neočekivanim pitanjima kao što je moje odrastanje u Hrvatskoj za vrijeme rata. Zanimalo ju je zašto pišem blog, kako sam živjela u Hrvatskoj, što mislim o životu u Irskoj, kako su se djeca prilagodila. Cijeli blog post pročitaj ovdje...

U puno slučajeva, ljudi iz ekonomski stabilnih zemalja, ovdje ne dolaze zbog loših ekonomskih prilika i loših radnih uvjeta u svojim zemljama, već dolaze zbog odličnih poslovnih ponuda, skupljanja novih iskustava ili jednostavno želje za promjenom. S obzirom na mnogobrojne američke kompanije koje imaju svoja europska sjedišta bašu Irskoj, to nikoga nebi trebalo ostavljati u čudu. Irska je odavno prestala biti “samo” zemlja predivnih pašnjaka i netaknute prirode. Pročitaj cijeli blog...

Tako puno, tako malo. Već dugo se ovdje osjećam kao doma. Ali svaka nova godina nosi nove uspomene, nove pobjede i poraze. Puno uspomena proživljenih u nekom gradu, tek tada ga možemo nazvati svojim. Kada hodate ulicama koje vas podsjećaju na neke lijepe ili ružne trenutke. Kada prolazite nekim naseljem i pomislite “ovdje sam nekoć živjela”, “ovdje sam radila kad sam tek stigla u Irsku”. Kada čujete pjesmu koja vas podsjeća na prvu godinu ili prvi mjesec u novoj zemlji, prvo slomljeno srce, prvo novostečeno, pa propalo prijateljstvo. Prvo razočaranje, prvi osmijeh. Pročitaj cijelu kolumnu Mojih prvih 1170 dana u irskoj

Do Zagreba smo ovaj put letjeli preko njemačkog Koelna. Uz neizostavni emotivni obiteljski doček na aerodromu, naš godišnji je napokon počeo. Odrasla sam na pola puta između Zagreba i Samobora, pa tako uvijek posjetim oba grada, jer su mi jednako dragi. Samoborska kremšnita je jedna od stalnih žudnji. A kada je nešto potpuno nedostupno, onda to želite još više. Takav ja odnos sada imam sa kremšnitom i zagrebačkim odreskom. I još nekim stvarima, ali popis je poduži… Pročitaj cijelu kolumnu...