Život u Dublinu...

H i people! Next Friday Google Christmas party .... Google in Dublin, slike Ne, nažalost nisam pozvana :( Ali zato ću uljepšavati djelatnike za taj party :) Bar nešto. Haha, naslov je čista navlakuša :P Dakle, u salonu su pripreme za idući petak kad djelatnici Google-a imaju božićni party...Očekujemo ludnicu, veću nego inače. Moj dragi klijent nas je nedavno preporučio svojim kolegicama. Kad sam se predstavila jednoj počela je oduševljeno " Ana!! Ti si od mog kolege xy stylist!! Rekao mi je da obavezno tebe tražim.. cure, ovo je od X stylist" A one sve oduševljeno "nice, Ana, bla, bla"... Haha, bilo je baš smiješno i laskavo :) Dobile su vrhunsku uslugu, odlične sendviče, kavice, keksiće i naručile se ponovno za idući tjedan i tako smo saznali kada je veliki party. Ta irkinja je oduševljeno pričala o Hrvatskoj, o tome kako smo lijepi ljudi i o provodu po cijeloj našoj obali. Mislim da je barem 50% mojih klijenata posjetilo našu zemlju, a ostali planiraju ili bi to

Ne, nisam opjevala lošu pjesmu Britney Spears, ali sam po dobrom starom običaju zaustavila promet. Naime, kad sam imala cca 19 godina redovno sam trčala na Samoborčekov bus u zadnji čas, a s obzirom da sam iznimno pristojna osoba koja nikad ne prođe pored vozača bez pozdrava, redovno bi me čekali ili mi čak stali pred kućom, naime stanica mi je bila jako daleko, punih 15 koraka. Prekjučer sam tako stigla na vrijeme, ali nisam mogla u pretrpanoj torbi pronaći karticu da mi se otvore vrata na ulazu u stanicu. Odjurila sam na blagajnu kupiti kartu, a na blagajni isti čovjek koji me ono jednom nije uputio na pravu stranu stanice pa sam propustila vlak. Ovaj put je rekao "wait!" odjurio van i viknuo vozaču da stane i čeka, a vlak je u tom trenu zatvorio vrata i kretao!!! Prodao mi je kartu, ušla sam u vlak i lik je signalizirao vozaču da krene! :D Komičan prizor u 6.30 ujutro! Stvarno sam bila zahvalna. Pristojnost se uvijek isplati, jedna lekcija koju neki ljudi,

Hello! Waaasss uppp?! Evo mene opet, taman kad ste mislili da ste me se riješili :P Svašta mi se nešto događa, ali ništa spektakularno. Prošlo je punih 2 mjeseca otkako sam ovdje. Napokon sam vidjela lijepu luku, Grafton street i prošetala gradom... Oduševio nas je moderan i mlad jazz, funky band koji je svirao (plesao) na Grafton Streetu. Dečki su zaradili barem 60 eura u 5 minuta, od prodaje sprženih cd-a sa svojim pjesmama. Cool. Još nas se više dojmio dečko bez ruke koji je svirao neki puhački instrument, Sinatrin "My way" i ostale klasike... Dublinska luka je super, mogu se iznajmiti bicikli, naravno, nije kao kod nas da netko stoji, smrzava se i naplaćuje to, ovdje stoji aparat pored :) Brzinski smo obišli shopping centar, koji je prekrasan, izgleda kao neko ogromno kazalište sa bijelim balkonima... Al tamo se nismo zadržavali jer shoping centre volim samo nakratko kad odem u brzinski shoping. Ja sam totalno netipična žena, vidim, provjerim cijenu, isprobam, kupim, odem

Hi, ljudi...Waasssuuup?! Nedavno su kolegice pričale o ljudima u pidžamama(više mi se sviđa "piđama", ali znam neke ljude koji mi nebi oprostili takvu pravopisnu pogrešku :P pa ću pisati "pidžama" i dalje). Naravno nisam imala pojma o čemu se radi. Uglavnom, u Dublinu postoje kvartovi gdje ljudi u pidžamama provode cijele dane,  a-day-out-in-my-pyjamas . U njima idu u dućan, u urede socijalne skrbi, šeću tako po pubovima, i tko zna gdje još. Naravno, kao što sam prije navela, nemam namjeru obilaziti takve kvartove i provjeravati informacije, ali definitivno nije zezancija. Nevjerojatno. U članku sam našla informaciju da su digli cijelu frku jer im je netko u državnoj službi zabranio dolazak u pidžamama unutar ustanove. Ma da, fakat bezobrazno, kaj si te državne službe u Irskoj zamišljaju. Hahaha :) Nakraju, ispalo je da nije zabranjeno, to je lokalni voditelj zabranio u jednom uredu. Eto, još jedna korisna informacija, za sve pidžamoljupce koji su dosad bili neshvać

Hello again! Nema me nekoliko dana, ne volim pisati kad sam lošije raspoložena. Sad je opet sve o.k. Dakle, nakon "upale uha" koja danima nije prolazila a "liječila" sam je jakim antibioticima, prije 5 dana, u petak bol je postala nepodnošljiva. Šefica me poslala svom bratu u susjednu ljekarnu, pa su zvali neku doktoricu koja je rekla da moram u bolnicu. Uzela sam taxi. Žena vozačica taksija, prvi put sam to doživjela. Dođem na hitni prijem kad ono... "Ako vas boli uho ili oko, doktori su radili do 16h." Pogledam na sat - 16.10h. Niceee. Ne rade do ponedjeljka. Niceee. Dakle, u Dublinu vam je bolje da vas ne boli oko ili uho od petka popodne do ponedjeljka ujutro. Izađem, podignem ruku i stane mi drugi taxi, da, da ovdje se taxi ne mora zvati, ako ste u gradu samo dignete ručicu. Smiješan, simpatičan čovjek za volanom, sa strašno prljavim svijetlim trapericama. Počeo je zazivati gospodina i jaukati glasno da mrzi kad cure nešto boli, i rekao mi je ako odem

Nevjerojatno koliko brzo se čovjek adaptira na novu sredinu... Ili sam ja čudna?! Nakon samo 50 dana počela sam povremeno razmišljati na engleskom... Nakon 9 sati u salonu, ponekad se obratim djeci na engleskom, ili ubacim englesku riječ u rečenicu. Čak i kad mi padne na pamet pisanje bloga, koji, očito, pišem na hrvatskom, u mislima složim rečenicu na engleskom. Čula sam da ljudi nakon nekog vremena počnu sanjati na stranom jeziku, još nisam u toj fazi, ali i ovo mi je totalno neobično. Da sam sama i okružena samo strancima još bih shvatila, ali stalno doma pričamo na hrvatskom. Zabrinjava me i činjenica da zasad ne osjećam da mi je teško, a često kažu da je prva godina najteža. Nadam se da me neće lupiti neka luda nostalgija naknadno. Vjerojatno pomaže što živim u preslatkom bajkovitom kvartu, i radim na lijepom mjestu sa dragim curama. O.k. nisu možda sve drage ali se prave drage ako ništa drugo :) Danas je posebno dobar dan za mene jer je čak nekoliko klijentica i klijenata tražilo

It's official, I hate Saturday! Nakon što sam 2 puta zakasnila na posao subotom zbog problema sa vlakovima, jučer opet dođem na vrijeme na stanicu i..... "Danas ne voze vlakovi zbog radova na pruzi" ...Neeeee. Što sad? Ako zakasnim 3. put sumnjam da ću i dalje imati posao. Srećom organizirali su bus do centra gdje sam ulovila taxy i stigla 15 min ranije :) Uhh, bilo je stresno. U busu sam sjela pored simpatičnog veelikog čovjeka srednjih godina koji je odmah započeo razgovor samnom. Radi u biblioteci, žena mu je iz Estonije. Pričali smo o svemu, ispitivao me o stanju u Hrvatskoj, djeci, poslu, i što me posebno dirnulo, makar je i on kasnio na posao otpratio me do taxia i pričekao da uđem i pitao jel sve o.k prije nego je nastavio svojim putem. Nisam morala ni potrošiti extra novac jer sam se pravila "mutava" i ušla u bus ne plativši kartu, vozač se lagano nasmijao i  to je to. APP (ako prođe-prođe) stil. U salonu je bila ludnica, svi klijenti su kasnili zbog nek