Život u Dublinu...

Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk

Hello!     Nedavno me juniorka u salonu tražila da joj prevedem neke rečenice sa engleskog na hrvatski, jer se želi tetovirati a ne želi tatoo na engleskom :) Brazilku je također tražila da prevede na portugalski. Kak je to meni smiješno... Pitala sam je zašto uopće želi tetovažu na hrvatskom jeziku, s obzirom da za nju to nema nikakvo značenje, poveznicu... Nakon nekoliko dana ipak je odlučila da to i nije neka ideja. Srećom. Možda da si ja stavim neki tatoo na poljskom ili, ne znam, rumunjskom?! Haha... Ah te osamnaestogodišnjakinje... Prekjučer sam bila jedini stylist u salonu. U subotu mi je kolegica rekla da me šefica traži da u utorak odradim cijeli dan solo, uz praktikanticu, jer će sve ostale cure biti na edukaciji. Uvode nam novi kompjuterski sustav u salon. Nisam mogla vjerovati, jer konstantno mislim da mi šefica baš i ne vjeruje 100 % i gnjavim bliske osobe pitanjem "Što misliš, hoću li dobiti otkaz?!". I sad dok ovo pišem se to isto pitam. Ne brine me to

B ok ljudi moji. xx xxx pregleda. Wow! Hvalaaa... Nevjerojatno. Zbog ove brojke potaknuli ste moju frendicu da pročita moj blog, haha... Čak joj se i sviđa. :D Zanimljivo je da puno stvari koje ovdje pišem ni ne stignem ispričati bliskim osobama, pa im svaki put bude zanimljivo. Baš sam razmišljala koliko osobnih stvari ovdje pišem, dnevnik, a dnevnici se inače drže zaključani ispod jastuka. Nekad imam osjećaj da vas puštam u svoj um.. ali neke stvari ipak držim za sebe. One najzanimljivije trenutke :D Sorry, maybe next year... Dosta zezancije. Počet ću sa fantastičnim vijestima za sve željne rada u Irskoj. Ove 2014. godine otvara se 6 000 novih radnih mjesta u Dublinu, u turističkom sektoru. Samo prošle godine Dublin je posjetilo 3 000 000 Engleza. Koliko je tek ljudi iz ostalih dijelova svijeta?! Tourism industry predicts 6,000 new jobs in 2014 . Na moju stolicu u Irskoj je sjelo puno nacionalnosti, od Francuza, Engleza, 1 Egipćanke, Afrikanac, Nijemci, Australci, Kanađani, Amer

Ovo tipkam na Badnju večer... Definitivno nisam mislila pisati blog, ali ne mogu izdržati da javno ne objavim svoju sve veću ljubav prema Ircima. I Irkinjama. Jučer sam nakon još jednog u nizu prenapornog i dugog dana u Dartu pričala na mobitel sa svojom djecom i mužem, a pored mene su sjedili bračni par od cca 40 godina i njihova kćer( cca 12god ) i sin ( 10? ). Vidim da me mali sa zanimanjem proučava. Završim razgovor i zijevnem, kad mi se obrati njegov tata sa smješkom " Ooo, pa nisi valjda tako umorna?! ". Haha, nasmijem se i kažem " Ne, nisam, umorna sam još i više! Biti Stylist u vrijeme Božića...". Obrati mi se njegova simpatična žena sa pitanjem od kud sam. Na moje "Croatia" čovjek kaže: " Sin me pitao kojim jezikom govoriš, rekao sam mu poljskim. " Sigurno smo 20 minuta pričali o svemu, ispostavilo se da su profesori u školi, u susjednom kvartu, koju pohađa i neko dijete iz Hrvatske i jedno iz Bosne :D Ono što me najviše iznenadi

Bok, dragi moji.... Zbog silne strke na poslu nikako da otipkam o Božićnoj predstavi moje djevojčice koja je bila još prošli tjedan. Također ću malo više napisati o dosadašnjim iskustvima sa školskim sustavom u Irskoj. Nakon partya malo ozbiljnije teme, u neozbiljnom tonu, da vam nebude suhoparno i dosadno štivo. :) O svakoj novosti, kao što su predstave, promjene u rasporedu, aktivnosti u školi, potrebe za donacijama...škola nas izvještava pismom, koje podsjeća na A4 reklamni letak. U boji, sa slikama. Također nam redovno šalju sms-ove sa istim informacijama. Uz to nas i učiteljica ljubazno podsjeti na eventualne važne stvari. Tako smo dobili obavijest o Božićnom showu, na koji nije dozvoljeno voditi malu djecu, maksimalno 2 člana obitelji mogu prisustvovati, a ulaznica se plaća 6 eura. U nedostatku dadilje, morala sam otići sama.

I tako... Napokon je došla i ta večer! Christmas party! Ovog puta naš :) Tjedan je ponovno bio ubitačan, sad je Facebook Europe imao party. Znala sam da se i oni nalaze u Dublinu, ali nisam znala da su relativno blizu salona u kojem radim. Frizirala sam mladu  njemicu koja tamo radi. Al ovaj put neću o poslu.... It's party time!!! Nekima je to uobičajeno proveden vikend, ali nama, mladim roditeljima, noćni izlazak je nešto totalno uzbuđujuće i rijetka pojava. Posebno kad je u igri prva noć u stranoj državi. Dogovor je bio da se nađemo u  8.30 u Mercantile hotelu na piću, nakon toga idemo na večeru u Boulevard Caffe.

B ok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.