Preskoči na glavni sadržaj

Ooops I did it again! :D






Ne, nisam opjevala lošu pjesmu Britney Spears, ali sam po dobrom starom običaju zaustavila promet. Naime, kad sam imala cca 19 godina redovno sam trčala na Samoborčekov bus u zadnji čas, a s obzirom da sam iznimno pristojna osoba koja nikad ne prođe pored vozača bez pozdrava, redovno bi me čekali ili mi čak stali pred kućom, naime stanica mi je bila jako daleko, punih 15 koraka. Prekjučer sam tako stigla na vrijeme, ali nisam mogla u pretrpanoj torbi pronaći karticu da mi se otvore vrata na ulazu u stanicu. Odjurila sam na blagajnu kupiti kartu, a na blagajni isti čovjek koji me ono jednom nije uputio na pravu stranu stanice pa sam propustila vlak. Ovaj put je rekao "wait!" odjurio van i viknuo vozaču da stane i čeka, a vlak je u tom trenu zatvorio vrata i kretao!!! Prodao mi je kartu, ušla sam u vlak i lik je signalizirao vozaču da krene! :D Komičan prizor u 6.30 ujutro! Stvarno sam bila zahvalna. Pristojnost se uvijek isplati, jedna lekcija koju neki ljudi, na žalost njihovu i našu nikad ne nauče.
Tu dolazimo opet do mojih hejtera, nekad se čini da ih ima puno, koliko me žestoko napadaju na Facebooku, ali u biti radi se o maloj grupici jalnih hrvata, hrvatica & nekoliko srpkinja. Po njima sve što ja pišem je glupost, laž, obmanjujem jadne ljude koji me čitaju, neki od njih su došli u Dublin i nisu uspjeli nać posao. Zar sam ja kriva što netko ne može pronać posao?! Kažu da "obećajem med i mlijeko, zavaravam ljude u vezi opasnih kvartova"... Nisam ja političar niti imam ikakve koristi od ovog bloga ( o.k. sad sam nehotično slagala, zaradila sam 6 eura od adsense oglasa :) ), namijenjen je ljudima koji ga vole čitati, a ima vas i hvala vam na tome :) Da skratim: nikad ne lažem, ne pišem pod pseudonimom i definitivno stojim iza svake napisane rečenice. I to je to na tu temu.
Danas smo imali prekrasne ljude u gostima. Zagrebačko-Irski bračni par sa dvoje preslatke dječice. Sveukupno smo se družili 7 sati :D Žena je od 19. godine neprekidno živjela u Americi, Engleskoj i sad je u Irskoj. Nevjerojatno koliko divnih ljudi mi se javlja i već vidim da ću imati kvalitetniji i bogatiji društveni život nego u Zagrebu. Ne želim pljuvati po svojoj domovini i rodnom gradu, ali ja sam se opekla nebrojeno mnogo puta sa nekim "prijateljicama" i "prijateljima" pa mi trenutno fali samo njih nekoliko. I moji zagrebački klijenti, koji su mi bili skoro kao šira obitelj, pa ako netko od njih ovo čita - veliko hvala na svemu.
U salonu se polako pripremamo za Božićne gužve, idući tjedan prvi put u životu imam "Staff meeting", a uskoro i Božićni domjenak u "Caffe Boulevard".. Can't wait! :D
Jučer sam frizirala simpatičnu Parižanku, koja ovdje radi već 7 godina kao dadilja, 3 godine je živjela u Australiji. Kaže da je Pariz loš za život, da su Parižani strašno arogantni i bezobrazni ljudi. Pitam je: "Kako bezobrazni?! Ako ih pitam za neku lokaciju neće mi htjet reć smjer?" A ona na to "O reći će ti smjer, bez brige, samo što će te namjerno poslati u krivom smjeru!!" Hahahahah WTF?!?! Nevjerojatno. Ona je jednom nekim amerikancima kad su je pitali dala pravi smjer a žena ju je napala i rekla "ma daj, kaj uopće pitam, sad ste nam sigurno rekli skroz krivi put" Pa su se posvađale. Ludilo. Nakraju je zaključila da ljudi u Parizu ili provedu najbolje vrijeme ili su totalno zgroženi, ovisi o sreći, ali da se svakako isplati doći uživati u ljepoti grada. Opskrbljen kartom :) Za Australiju kaže da joj se nije svidjela jer su ljudi bili čudni i u 3 godine nije stekla prijateljstva. Ali definitivno da je odlična za provest godišnji tamo. Eto, razni ljudi, razna iskustva, a ja sam presretna što imam priliku živjeti i osjećati se kao građanin svijeta. Čitamo se, pusa dobri ljudi!

Primjedbe

  1. Pozdrav ! Ne daj se omesti ;) Samo i dalje nastavi biti tako pozitivna hehe !
    p.s. Kad smo kod Francuske, moji roditelji su bili u Parizu i lijepo su se proveli. Dapače, lokalci su jednom odmah uskočili da im pomognu oko nečega..tako da ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti Iva Geci :) Uvijek pozitivna, barem se trudim....:) Ma naravno, ovo mi je bilo baš simpatično čut, jer nisam mogla vjerovati da postoje ljudi koji namjerno šalju turiste u krivom smjeru, jedva čekam posjetiti Pariz, sigurno je prekrasno :)

      Izbriši
  2. Dakle sad sam otkrila tvoj blog i sve postove pročitala, fascinira me kako ti se sve super poklopilo i drago mi je da si sretna :)
    Konačno netko direkt prenosi nama domaćima kako je vani! Kako stvari stoje, čim diplomiram idem van, a sad vidim da i Irska dolazi u obzir. Hvala ti na lijepim postovima, nadam se da ćeš nastaviti izvještavati! ^_^

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kako se priviknuti na život u stranoj zemlji?!

Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...

Službeno je.... Volim ljude u Irskoj!!

Ovo tipkam na Badnju večer... Definitivno nisam mislila pisati blog, ali ne mogu izdržati da javno ne objavim svoju sve veću ljubav prema Ircima. I Irkinjama. Jučer sam nakon još jednog u nizu prenapornog i dugog dana u Dartu pričala na mobitel sa svojom djecom i mužem, a pored mene su sjedili bračni par od cca 40 godina i njihova kćer( cca 12god ) i sin ( 10? ). Vidim da me mali sa zanimanjem proučava. Završim razgovor i zijevnem, kad mi se obrati njegov tata sa smješkom " Ooo, pa nisi valjda tako umorna?! ". Haha, nasmijem se i kažem " Ne, nisam, umorna sam još i više! Biti Stylist u vrijeme Božića...". Obrati mi se njegova simpatična žena sa pitanjem od kud sam. Na moje "Croatia" čovjek kaže: " Sin me pitao kojim jezikom govoriš, rekao sam mu poljskim. " Sigurno smo 20 minuta pričali o svemu, ispostavilo se da su profesori u školi, u susjednom kvartu, koju pohađa i neko dijete iz Hrvatske i jedno iz Bosne :D Ono što me najviše iznenadi...

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema…

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema, problema sa štitnjačom, te poremećaja kod razvoja mozga nerođene djece. Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali prilikom selidbe u novu zemlju, pojavljuje se mnogo stvari o kojima nismo ni razmišljali, a nemamo ni relevantne informacije, ponekad od životne važnosti. Zbog bolje ekonomske situacije i razvijenosti zemlje, automatski mislimo da sve funkcionira jednako ili bolje nego u našoj domovini. Ali nije uvijek tako. Cijela kolumna klikni ovdje...