St. Patrick’s day je danas. Jučer smo uživali u šetnji Dublinskim ulicama, upijali atmosferu, zajedno sa turistima iz cijelog svijeta. Današnju paradu smo zaobišli zbog velike gužve. Zanimljivo je već danima gledati zelene šeširiće, kape, kravate, obojana lica, balone, reklamne panoe, sve je u duhu Paddy’s day-a, kako ga Irci zovu. Nekoliko praktikantica iz salona i jedna frizerka, radile su otkačene frizure povorci. Baš su djelovale ponosno dok su se pripremale, jako lijepo. Nekoć smo se i mi tako osjećali, zar ne? Ponosni na svoju zemlju, na sportske uspjehe, na ljepotu. I sad smo ponosni na mnoge stvari, ali neka gorčina se uvukla u nas...Pročitajte cijeli blog...
Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...
Primjedbe
Objavi komentar