Pitate me kakav
je osjećaj vratiti se? Uh… ne znam. Zagreb je djelovao kao potpuno drugačiji
grad od onog kojeg sam ostavila za sobom. Zašto? Zato što to više nije grad u
kojem živim, shvatila sam da ga gledam očima turista. I moram priznati da je
prekrasan. Kad ne radite k'o konj u njemu za premalo novaca, kad se ne
maltretirate sa bahatim i opasnim vozačima na cestama svaki dan, kad je
poluprazan iza ponoći i prepun turista, Zagreb je možda i najljepši grad na
svijetu. Za mene. Jer to je ipak moj rodni grad i ja ga volim. Pročitajte cijeli blog...
Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...
Primjedbe
Objavi komentar