Da. Sad shvaćam,
promijenila sam se. Ne vodim borbe s vjetrenjačama iz dana u dan. Živim život dostojanstveno,
u društvu koje shvaća da žena ima pravo obući što god želi, ponašati se kako
želi i to nikome ne daje za pravo da je uznemirava kada ona jasno pokazuje da
nije zainteresirana.Uvijek
sam morala prešutjeti sve što sam imala za reći natrag, jer sam profesionalac i
nikada u životu na radnom mjestu nisam bila dio ni najmanjeg konflikta. Kad me
sa 16 godina u prepunom salonu pedesetogodišnjak pozvao da s njime idem u
Milano proslaviti Novu godinu, dobio je odgovor uz smiješak... blog u nastavku
Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...

Primjedbe
Objavi komentar