Prvo
sam mislila da se šale, ali ne. Irci po njima imaju previše izbora, osrednji
frajeri imaju super zgodne strankinje, one bi isto pristale na prosječnog Irca,
ali svi padaju na naglasak i one kad su bile u Americi, svi su bili super prema
njima samo zbog naglaska…. U jednom trenu, s obzirom da sam bila doslovno za
istim stolom kažem im s nevjericom: „ Hello, tu sam, čujem vas , strankinja „.
Blijedo su me pogledale, nezainteresirano i nastavile priču bez da trepnu!
Stavila sam slušalice u uši i ignorirala ostatak razgovora.
Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...
Primjedbe
Objavi komentar