Jako lijep mjesec
je iza mene, zezam se da sam više bila u medijima nego doma. Intervju za Index.hr, pa nakon 6 dana objava moje zadnje kolumne također u Indexu. Pa
čitanje hejterskih komentara koji me uopće nisu pogodili, osim što sam ih sve
pročitala, pa su me ipak nakraju iživcirali. Ali eto, jedan je napisao " opet
ova prigorska frizerka, zar ne može naći neke irske novine da za njih priča ".
Razveselilo me što očito već i svi trolovi znaju moje ime, iživciralo me ovo " prigorska ", jer mi ljepše zvuči " zagrebačka " ili " samoborska ", ali najtočnije bi bilo trenutno " dublinska " frizerka.
I zanimljivo, kao da su ga čuli u Irskoj, samo nekoliko dana kasnije mi
je ponuđeno da pričam za irske novine. Odlične, " Irish Times ". Nakon RTE1,
predstavila sam mjesto gdje radim pred kamerama jednih od najčitanijih dnevni
novina u Irskoj u sklopu članka " Najboljih 10 salona za muškarce u Irskoj. "
Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...
Primjedbe
Objavi komentar