Tako puno, tako malo. Već dugo se ovdje osjećam kao doma. Ali svaka nova godina nosi nove uspomene, nove pobjede i poraze. Puno uspomena proživljenih u nekom gradu, tek tada ga možemo nazvati svojim. Kada hodate ulicama koje vas podsjećaju na neke lijepe ili ružne trenutke. Kada prolazite nekim naseljem i pomislite “ovdje sam nekoć živjela”, “ovdje sam radila kad sam tek stigla u Irsku”. Kada čujete pjesmu koja vas podsjeća na prvu godinu ili prvi mjesec u novoj zemlji, prvo slomljeno srce, prvo novostečeno, pa propalo prijateljstvo. Prvo razočaranje, prvi osmijeh.
Primjedbe
Objavi komentar