Preskoči na glavni sadržaj

Tako puno, tako malo. Već dugo se ovdje osjećam kao doma. Ali svaka nova godina nosi nove uspomene, nove pobjede i poraze. Puno uspomena proživljenih u nekom gradu, tek tada ga možemo nazvati svojim. Kada hodate ulicama koje vas podsjećaju na neke lijepe ili ružne trenutke. Kada prolazite nekim naseljem i pomislite “ovdje sam nekoć živjela”, “ovdje sam radila kad sam tek stigla u Irsku”. Kada čujete pjesmu koja vas podsjeća na prvu godinu ili prvi mjesec u novoj zemlji, prvo slomljeno srce, prvo novostečeno, pa propalo prijateljstvo. Prvo razočaranje, prvi osmijeh.



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kako se priviknuti na život u stranoj zemlji?!

Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...
9 komentara
Pročitajte više

Službeno je.... Volim ljude u Irskoj!!

Ovo tipkam na Badnju večer... Definitivno nisam mislila pisati blog, ali ne mogu izdržati da javno ne objavim svoju sve veću ljubav prema Ircima. I Irkinjama. Jučer sam nakon još jednog u nizu prenapornog i dugog dana u Dartu pričala na mobitel sa svojom djecom i mužem, a pored mene su sjedili bračni par od cca 40 godina i njihova kćer( cca 12god ) i sin ( 10? ). Vidim da me mali sa zanimanjem proučava. Završim razgovor i zijevnem, kad mi se obrati njegov tata sa smješkom " Ooo, pa nisi valjda tako umorna?! ". Haha, nasmijem se i kažem " Ne, nisam, umorna sam još i više! Biti Stylist u vrijeme Božića...". Obrati mi se njegova simpatična žena sa pitanjem od kud sam. Na moje "Croatia" čovjek kaže: " Sin me pitao kojim jezikom govoriš, rekao sam mu poljskim. " Sigurno smo 20 minuta pričali o svemu, ispostavilo se da su profesori u školi, u susjednom kvartu, koju pohađa i neko dijete iz Hrvatske i jedno iz Bosne :D Ono što me najviše iznenadi...
11 komentara
Pročitajte više

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema…

U Irskoj, sol nije obogaćena jodom, što može dovesti do raznih mentalnih problema, problema sa štitnjačom, te poremećaja kod razvoja mozga nerođene djece. Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali prilikom selidbe u novu zemlju, pojavljuje se mnogo stvari o kojima nismo ni razmišljali, a nemamo ni relevantne informacije, ponekad od životne važnosti. Zbog bolje ekonomske situacije i razvijenosti zemlje, automatski mislimo da sve funkcionira jednako ili bolje nego u našoj domovini. Ali nije uvijek tako. Cijela kolumna klikni ovdje...
Objavi komentar
Pročitajte više