Otkako sam počela ovaj blog prevoditi na engleski jezik , life-in-dublin.com , polagano me počela prepoznavati i strana publika, te sam ljetos osvanula u najcjenjenijim dnevnim novinama, “The Irish Times-u”, kao jedan od najčitanijih članaka tog dana. Zanimalo ih je sve o meni, novinarka mi je čak uspjela izmamiti suzu, sa neočekivanim pitanjima kao što je moje odrastanje u Hrvatskoj za vrijeme rata. Zanimalo ju je zašto pišem blog, kako sam živjela u Hrvatskoj, što mislim o životu u Irskoj, kako su se djeca prilagodila.
Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk...
Primjedbe
Objavi komentar