Život u Dublinu...

Jedna od meni jako bliskih osoba me ne cijeni. Jer sam frizerka. Divne riječi sam doživjela od te osobe prilikom svog zadnjeg posjeta Zagrebu. " Pametna si, mogla si biti odvjetnica, doktorica… " Sa razočaranjem u glasu. Ja kažem " Kak tebi nije jasno da ja nikad nisam htjela biti doktorica niti odvjetnica, ja sam sretna i volim svoj posao. Pročitaj cijelu priču...

Dakle, prevaranti…u mojoj glavi kategorija ljudi koja ne postoji, ne postoji č ovjek koji je u stanju obitelj sa malom bebom prevariti, dovu ć i ih u neku selendru u Irskoj, uzeti im novac za svoje „usluge“ i upropastiti im san.  Ali , nažalost svijet se ne odvija u mojoj glavi, nego u stvarnosti i upravo ovo gore navedeno je trenutna stvarnost mladog bra č nog para koji se nakon svega 7 dana u Irskoj, prevaren i razo č aran vra ć a u Hrvatsku. Pročitaj cijeli blog...

Ipak, na neki bizaran način sretna sam što sam na tom trnovitom putu upoznala neke fascinantne stručnjake, obišla nekoliko puta zgrade koje nisu dostupne svakome i još jednom se uvjerila da koliko god se trudim živjeti ordinary life, moj život jednostavno nije običan. Nikad nije bio, nikad neće biti. Što je super kad to znači nešto lijepo, ovo sve što tipkam u blogu, a malo manje super kad je to nešto strašno, što ne poželiš ni neprijatelju. Tak je to i bok. Pomiri se.... Pročitaj cijeli blog...

Pitate me kakav je osjećaj vratiti se? Uh… ne znam. Zagreb je djelovao kao potpuno drugačiji grad od onog kojeg sam ostavila za sobom. Zašto? Zato što to više nije grad u kojem živim, shvatila sam da ga gledam očima turista. I moram priznati da je prekrasan. Kad ne radite k'o konj u njemu za premalo novaca, kad se ne maltretirate sa bahatim i opasnim vozačima na cestama svaki dan, kad je poluprazan iza ponoći i prepun turista, Zagreb je možda i najljepši grad na svijetu. Za mene. Jer to je ipak moj rodni grad i ja ga volim. Pročitajte cijeli blog...

Stalno me pitate isto pitanje "jel tamo stvarno tako dobro?" Da, stvarno je tako dobro. Barem meni. Nekima možda nije, ne znam što traže od života, od države. Ako tražite radno vrijeme od 8-16h, i nepojmljivo vam je raditi od 10-19h, jer vam „ode cijeli dan“, onda vama možda neće biti dobro ovdje. Jer to su najčešće smjene raznih profesija pa i uredskih. Ili 09-18h. Imate 1h pauze, ali opet "ode cijeli dan" . Ja volim da mi ode dan na zarađivanje novaca. Radim posao koji volim, za koji sam napokon dobro plaćena. I cijenjena. Pročitaj cijelu blog...

Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo mi je bilo najzanimljivije dosada, zbog objektivnih Irskih tv komentatora i impresioniranih Iraca. Popularno je ovih dana biti Croat u Irskoj. Nakon onog nepravednog penala nema tko nije komentirao koliko nismo imali sreće s tim sucem. Puno Iraca komentira kako je nevjerojatno da tako mala nacija ima tako dobre sportaše. Žale što oni nemaju. Tješim ih da sve više Hrvata dolazi u Irsku, neki već imaju sinove u pubertetu koji treniraju nogač u Dublinu, pa eto, jednog dana možda Irska zaigra dobar nogomet. A Irac kaže sarkastično “Baš, a onda će oni izabrati Hrvatsku reprezentaciju, mi smo opet na istom.” Hm, tko zna...?! Pročitaj cijelu blog...

Hi svima… Nema me neko vrijeme, nakon kratke stanke evo mene opet. Na prekrasnom radnom mjestu sam se potpuno udomaćila, što nije bilo nimalo teško s obzirom na odličnu ekipu i šefove. Jel se sjećate filma ” Intervju s vampirom ? ” Brad Pitt, Tom Cruise… E da, moj šef je bio asistent redatelja tog filma. Ljubazno sam ga zamolila da mi pošalje Brada na šišanje, a on kaže ” pa u biti, nekoliko puta smo se našli u Dublinu ”. Hm, da, a ja kao cool, uopće nisam impresionirana. To u zadnje vrijeme često doživljavam. Nestvarno. Umjesto o vremenu klijenti mi pričaju kak je npr ” Sean Penn nice guy, good friend “. Pročitaj cijeli blog...