Život u Dublinu...

Od trena kad sam došla na ideju da bi Irska mogla biti super zemlja za nas, pa do ulaska u avion prošlo je svega mjesec dana. Mjesec dana. Ljudi se pripremaju mjesecima! U tih mjesec dana smo prodali moj biznis, auto, donirali vreće robe i dječje opreme, obojali podstanarski stan, iselili iz njega naš namještaj, sakupili dovoljno eurića za put! Noći sam provodila na internetu sa sadašnjom prijateljicom Suzanom, koja nam je tražila stan i davala mi prijeko potrebne informacije i odgovarala na moja pametna i glupa pitanja... Pročitaj cijeli blog... Od trena kad sam došla na ideju da bi Irska mogla biti super zemlja za nas, pa do ulaska u avion prošlo je svega mjesec dana. Mjesec dana. Ljudi se pripremaju mjesecima! U tih mjesec dana smo prodali moj biznis, auto, donirali vreće robe i dječje opreme, obojali podstanarski stan, iselili iz njega naš namještaj, sakupili dovoljno eurića za put! Noći sam provodila na internetu sa sadašnjom prijateljicom Suzanom, koja nam je tražila sta

Fake it til you make it! To je moj savjet curi koja živi u Corku u Irskoj i teško se snalazi sa njihovim naglaskom. Pa me pitala za savjet, kak ja to rješavam. Nekad glumim. Jer ljude iz nekih dijelova Irske ne razumiju ni ostali Irci. Pa ako mi čovjek priča nešto pozitivno, o putovanju, djeci i sl, a ne kužim baš sve ( npr. “oj wos in ojt pm” – ” i was in 8 pm “) samo kimam glavom, ubacim pokoji ” really, that’s nice “, a ako priča nešto što ga ljuti, to je još gore, jer ne kužim ni otprilike o čemu se radi. Onda upali ono ” omg, really, awful… Pročitaj cijeli blog... Fake it til you make it! To je moj savjet curi koja živi u Corku u Irskoj i teško se snalazi sa njihovim naglaskom. Pa me pitala za savjet, kak ja to rješavam. Nekad glumim. Jer ljude iz nekih dijelova Irske ne razumiju ni ostali Irci. Pa ako mi čovjek priča nešto pozitivno, o putovanju, djeci i sl, a ne kužim baš sve ( npr. “oj wos in ojt pm” – ” i was in 8 pm “) samo kimam glavom, ubacim pokoji ” really

Po dobrom starom običaju kod mene se svašta nešto događa. Prije desetak dana su me šefovi pitali jel bih htjela sudjelovati u snimanju za neki show. Naravno da sam pristala! Jako, jako sam počašćena što su mene odabrali, ako čitate blog onda znate da sam poprilično kratko na ovom radnom mjestu. S obzirom da je snimanje uključivalo i razgovor na engleskom, kao i intervju, bilo bi jednostavnije izabrati nekoga od irskih kolega. Ali, na moju veliku sreću, prepoznaju moje kvalitete. Baš sam onak, u oblacima... Pročitaj cijeli blog... Po dobrom starom običaju kod mene se svašta nešto događa. Prije desetak dana su me šefovi pitali jel bih htjela sudjelovati u snimanju za neki show. Naravno da sam pristala! Jako, jako sam počašćena što su mene odabrali, ako čitate blog onda znate da sam poprilično kratko na ovom radnom mjestu. S obzirom da je snimanje uključivalo i razgovor na engleskom, kao i intervju, bilo bi jednostavnije izabrati nekoga od irskih kolega. Ali, na moju veliku sreć

Jedna od meni jako bliskih osoba me ne cijeni. Jer sam frizerka. Divne riječi sam doživjela od te osobe prilikom svog zadnjeg posjeta Zagrebu. " Pametna si, mogla si biti odvjetnica, doktorica… " Sa razočaranjem u glasu. Ja kažem " Kak tebi nije jasno da ja nikad nisam htjela biti doktorica niti odvjetnica, ja sam sretna i volim svoj posao. Pročitaj cijelu priču...

Dakle, prevaranti…u mojoj glavi kategorija ljudi koja ne postoji, ne postoji č ovjek koji je u stanju obitelj sa malom bebom prevariti, dovu ć i ih u neku selendru u Irskoj, uzeti im novac za svoje „usluge“ i upropastiti im san.  Ali , nažalost svijet se ne odvija u mojoj glavi, nego u stvarnosti i upravo ovo gore navedeno je trenutna stvarnost mladog bra č nog para koji se nakon svega 7 dana u Irskoj, prevaren i razo č aran vra ć a u Hrvatsku. Pročitaj cijeli blog...

Ipak, na neki bizaran način sretna sam što sam na tom trnovitom putu upoznala neke fascinantne stručnjake, obišla nekoliko puta zgrade koje nisu dostupne svakome i još jednom se uvjerila da koliko god se trudim živjeti ordinary life, moj život jednostavno nije običan. Nikad nije bio, nikad neće biti. Što je super kad to znači nešto lijepo, ovo sve što tipkam u blogu, a malo manje super kad je to nešto strašno, što ne poželiš ni neprijatelju. Tak je to i bok. Pomiri se.... Pročitaj cijeli blog...

Pitate me kakav je osjećaj vratiti se? Uh… ne znam. Zagreb je djelovao kao potpuno drugačiji grad od onog kojeg sam ostavila za sobom. Zašto? Zato što to više nije grad u kojem živim, shvatila sam da ga gledam očima turista. I moram priznati da je prekrasan. Kad ne radite k'o konj u njemu za premalo novaca, kad se ne maltretirate sa bahatim i opasnim vozačima na cestama svaki dan, kad je poluprazan iza ponoći i prepun turista, Zagreb je možda i najljepši grad na svijetu. Za mene. Jer to je ipak moj rodni grad i ja ga volim. Pročitajte cijeli blog...