Život u Dublinu...

Google sam posjetila u petak, dan kada prema riječima mog domaćina mnogi odlaze na putovanja, te doma na produženi vikend. Google je u Dublinu 10 godina, te je na početku bilo planirano zaposliti 100-150 ljudi. Planovi su se drastično promijenili, te sada zapošljava 2500 ljudi iz 71 zemlje, te jos otprilike toliko pomoćnih zaposlenika. Otprilike 30 posto je irskih zaposlenika. Po veličini je jednak poslovnici u New Yorku, naravno manji od središnjeg ureda u Kaliforniji, te duplo veći od londonske podružnice.  Pročitaj cijeli članak...  

Strana djeca u Irskoj unutar školskog dana imaju dodatne sate engleskog jezika, u malim grupama, moja kćer ih ima sa dva Poljaka, ostala djeca su Irci i Irkinje. Još je nekolicina strane djece u razredu, ovdje su   vjerojatno od rođenja pa su engleski savladali u vrtiću i predškoli. Generalno mišljenje je da je najbolje kod kuće pričati na materinjem jeziku. Moja malena je jako brzo napredovala, uz našu malu pomoć zadaće je pisala sama gotovo od prvog dana. Nakon nekoliko mjeseci engleski je pričala tečno sa laganim dublinskim naglaskom, te je u isto vrijeme savladavala gaelic, irski jezik. Pročitaj cijeli blog...  

Dugo sam ga tražila, čekala, a sada kad sam ga napokon našla, ne puštam ga! A cijelo vrijeme je bio tu, pred mojim očima. Tako to bude u životu, prolaziš i ne osvrćeš se, gledaš u krivom smjeru. Ne, ovaj put ne pričam o emocijama, iako kad je u pitanju hrana, to je i više od emocije za mene. Kao što me mama naučila, ako jedeš finu hranu, sretan si. Ako ne jedeš dovoljno, nervozan si. Ako jedeš hranu koju ne voliš nervozan si. Ja sam nervozna kad mi daju sirovu ribu. 5 komadića sirove ribe. Iako meni je i jedan mali komadić dovoljan , ostala 4 obično podijelim ili ostavim. Ma koliko lijep bio ambijent, koliko posh to zvučalo, ja volim to što volim, a ne volim baš puno toga. A najviše ne volim ići gladna doma nakon 3 sata provedena u restoranu . CIJELI BLOG OVDJE....  

Zbog utjecaja Katoličke crkve do 1997. zakonom je bio zabranjen razvod, nije postojao. Dan danas je preko 200 magazina i knjiga zabranjeno u Irskoj.   Jedan od najpoznatijih svjetskih pisaca James Joyce, rođen u Dublinu 02.02.1882. nije bio zabranjen u Irskoj, ali samo zato što je prvih 500 primjeraka njegove knjige 'Ulysses' spaljeno , te svjesni da nikad neće proći stroge cenzure, izdavači se više nisu ni trudili slati primjerke knjige u Irsku. Pročitaj više...

Prvo sam mislila da se šale, ali ne. Irci po njima imaju previše izbora, osrednji frajeri imaju super zgodne strankinje, one bi isto pristale na prosječnog Irca, ali svi padaju na naglasak i one kad su bile u Americi, svi su bili super prema njima samo zbog naglaska…. U jednom trenu, s obzirom da sam bila doslovno za istim stolom kažem im s nevjericom: „ Hello, tu sam, čujem vas , strankinja „. Blijedo su me pogledale, nezainteresirano i nastavile priču bez da trepnu! Stavila sam slušalice u uši i ignorirala ostatak razgovora.  Cijela priča ovdje...  

Zavrtilo mi se u glavi od ponude koju sam primila na email. Novinarka Nataša Ban Leskovar sa snimateljem dolazi u Dublin i želi moj intervju. Prilog koji će se emitirati u “Dnevniku” te emisiji “Labirint”. Naravno, po običaju, prvo sam ubacila u Google search njeno ime, provjerila autentičnost. Uvijek to radim, malo sam nepovjerljiva prema ljudima. Naučio me život tako. Srećom, Google kaže da je Nataša jedna full cool novinarka koja se odavno dokazala svojim radom. Tih dana dobila sam još 2 jednako laskave ponude slične tematike koje sam stavila na čekanje. Sve u svoje vrijeme. Nisam gladna pažnje, ali volim kad moj glas dopire do ljudi. Ako jednu osobu spasim agonije nezaposlenosti i mučenja u Lijepoj Našoj (njihovoj)svaka riječ izrečena ili napisana je vrijedila.  Pročitaj cijelu priču...