Život u Dublinu...

Osjećaj manje vrijednosti, osjećaj da moraš pripadati grupi i očekivanje tapšanja po ramenu, blizina mame i prijatelja iz osnovne, koji su ti možda odavno prestali biti prijatelji, samo si to zaboravio primjetiti. Ne, bez toga se ne može. I prosječan Hrvat se pobrine da osjećaj manje vrijednosti ponese sa sobom u stranu zemlju! Pročitaj cijelu kolumnu klikom ovdje...  

Otkako sam počela ovaj blog prevoditi na engleski jezik ,  life-in-dublin.com  , polagano me počela prepoznavati i strana publika, te sam ljetos osvanula u najcjenjenijim dnevnim novinama, “The Irish Times-u”, kao jedan od najčitanijih članaka tog dana. Zanimalo ih je sve o meni, novinarka mi je čak uspjela izmamiti suzu, sa neočekivanim pitanjima kao što je moje odrastanje u Hrvatskoj za vrijeme rata. Zanimalo ju je zašto pišem blog, kako sam živjela u Hrvatskoj, što mislim o životu u Irskoj, kako su se djeca prilagodila. Cijeli blog post pročitaj ovdje...

U puno slučajeva, ljudi iz ekonomski stabilnih zemalja, ovdje ne dolaze zbog loših ekonomskih prilika i loših radnih uvjeta u svojim zemljama, već dolaze zbog odličnih poslovnih ponuda, skupljanja novih iskustava ili jednostavno želje za promjenom. S obzirom na mnogobrojne američke kompanije koje imaju svoja europska sjedišta bašu Irskoj, to nikoga nebi trebalo ostavljati u čudu. Irska je odavno prestala biti “samo” zemlja predivnih pašnjaka i netaknute prirode. Pročitaj cijeli blog...

Tako puno, tako malo. Već dugo se ovdje osjećam kao doma. Ali svaka nova godina nosi nove uspomene, nove pobjede i poraze. Puno uspomena proživljenih u nekom gradu, tek tada ga možemo nazvati svojim. Kada hodate ulicama koje vas podsjećaju na neke lijepe ili ružne trenutke. Kada prolazite nekim naseljem i pomislite “ovdje sam nekoć živjela”, “ovdje sam radila kad sam tek stigla u Irsku”. Kada čujete pjesmu koja vas podsjeća na prvu godinu ili prvi mjesec u novoj zemlji, prvo slomljeno srce, prvo novostečeno, pa propalo prijateljstvo. Prvo razočaranje, prvi osmijeh. Pročitaj cijelu kolumnu Mojih prvih 1170 dana u irskoj

Do Zagreba smo ovaj put letjeli preko njemačkog Koelna. Uz neizostavni emotivni obiteljski doček na aerodromu, naš godišnji je napokon počeo. Odrasla sam na pola puta između Zagreba i Samobora, pa tako uvijek posjetim oba grada, jer su mi jednako dragi. Samoborska kremšnita je jedna od stalnih žudnji. A kada je nešto potpuno nedostupno, onda to želite još više. Takav ja odnos sada imam sa kremšnitom i zagrebačkim odreskom. I još nekim stvarima, ali popis je poduži… Pročitaj cijelu kolumnu...

Da, lijepo je biti turist u Hrvatskoj. Kada ste potpuno nezainteresirani za politička događanja, te uživate u prirodnim ljepotama kojih Hrvatska ima pregršt.Selidba u stranu zemlju ti otvori neke nove vidike, nauči te gledati stvari iz nove perspektive, iz više različitih perspektiva! Pročitaj cijelu priču Kako je biti turist u Hrvatskoj?

Nekima ni 10 dana nije dosta da se prilagode... Nedavno mi je bliska osoba ispričala sličnu priču. Kolega, došao raditi u Irsku negdje početkom četvrtog mjeseca i u roku 15 dana dao otkaz i vratio se u Hrvatsku. Zašto? Bilo mu je hladno u uredu. Nisu imali upaljeno grijanje, a vani je bilo 14-15 stupnjeva. Ne znam, u takvim trenucima ja sam stavila dodatnu vesticu na sebe i pokušala se izboriti da mi ne otvaraju sve prozore kao da je vani 30 stupnjeva... Čitaj dalje...