Preskoči na glavni sadržaj

Deset najboljih i najgorih stvari u ovoj godini u Dublinu...



Bila je ovo intenzivna godina,  neki trenuci su posebno dragi, a neki manje..Pa eto moje liste.

Top 10 najboljih stvari :
1.Upoznala sam neke prekrasne ljude koje sada nazivam prijateljima.
2.Engleskim  baratam odlično, svakodnevno dobivam velike pohvale od Iraca.
3.Upisala sam prvu godinu na čuvenom Waltons collegu, smjer pjevanje.
4.Osjećam se bolje, slobodnije, pametnije , sposobnijei ljepše nego ikada prije.
5.Upoznala sam ljude iz više od 50 zemalja na svijetu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Razgovarala sam sa Simone Manojlović ususret ovotjednom “Fashion Week Zagreb”

Razgovarala sam sa Simone ususret ovotjednom “Fashion Week  Zagreb”....  Zagrepčanka Simone Manojlović  poznata je modna dizajnerica koja radi na relaciji Zagreb-Milano-Tunis. Nakon školovanja u Zagrebu u školi Primjenjene umjetnosti i dizajna te na Tekstilno Tehnološkom fakultetu odlazi na doškolovanje u Milano na prestižnu Haute Future Fashion Academy, gdje  je osvojila nagradu za dizajn....  Fashion kolumna...  

Moji savjeti ako tražite posao u Dublinu...

B ok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.

Kako se priviknuti na život u stranoj zemlji?!

Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk