Preskoči na glavni sadržaj

Traže me da skinem ružičaste naočale i napišem kako stvari stvarno stoje u Dublinu…

Pa dobro, nema problema. Rado ću napisati ono što stvarno mislim. Kao i uvijek. Stvarno mislim da se u Dublinu lako može pronaći posao. To se odnosi na ugostiteljstvo. Nikad nisam rekla da će Hrvati ravno sa aerodroma uskočiti u managerske fotelje. Što je najvažnije od svega, moji blogovi se uopće ne dotiču takvih tema. Pišem o svom životu u Dublinu, ne pišem o tuđim životima u Dublinu. Velika većina ljudi koje poznajem je pronašla posao u vrlo kratkom roku. U ugostiteljstvu, zdravstvu, IT-u, salesu…Pročitaj više...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Razgovarala sam sa Simone Manojlović ususret ovotjednom “Fashion Week Zagreb”

Razgovarala sam sa Simone ususret ovotjednom “Fashion Week  Zagreb”....  Zagrepčanka Simone Manojlović  poznata je modna dizajnerica koja radi na relaciji Zagreb-Milano-Tunis. Nakon školovanja u Zagrebu u školi Primjenjene umjetnosti i dizajna te na Tekstilno Tehnološkom fakultetu odlazi na doškolovanje u Milano na prestižnu Haute Future Fashion Academy, gdje  je osvojila nagradu za dizajn....  Fashion kolumna...  

Moji savjeti ako tražite posao u Dublinu...

B ok ekipa. Za promjenu nećemo puno o meni, nego ću pokušati pomoći nekima od vas. Kao što znate nisam dugo ovdje, tek nešto manje od 3 mjeseca, ali s obzirom da imam specifično zanimanje (udovoljavanje ljudskim željama, idejama, fiks idejama...:) ) i s obzirom da sam u prvih 5 dana uspjela dobiti posao, dati otkaz i naći novi posao, mislim da sam ipak pohvatala neke važne stvari. Puno mailova mi stiže sa raznim pitanjima i odgovaram svima, a ovo je nešto što djeluje nevažno a u mom slučaju se ispostavilo kao jako važno.

Kako se priviknuti na život u stranoj zemlji?!

Bok svima! Ovaj put ste vi bili ti koji ste mi dali ideju za blog, vidim da nisam pogriješila otvaranjem Facebook stranice Život u Dublinu . Puno pitanja mi postavljate, na neka stvarno ne mogu dati odgovor, ali mogu napisati svoja razmišljanja :) Pitaju me kako uspijevam biti tako pozitivna, zar ja ne osjećam nostalgiju .... Mislim da je nemoguće preseliti u stranu državu i ne osjetiti nikakve negativne emocije. Promjena je ogromna i naravno da nije sve ružičasto. Meni je prvi dan bio najdepresivniji, sletjeli smo popodne i tad mi je došlo u glavu da je sve stvarnost i da nema povratka, neki mostovi su spaljeni i sad se treba suočiti sa stvarnošću. A stvarnost kao da i ne postoji, jer se u glavi događa toliko toga i ništa ne djeluje realno, sve je kao u snu. Stan mi je izgledao ružno, puhao je hladan vjetar, uz sve to, moj dvoipolgodišnji sin je na dan putovanja kao i 2 dana prije imao temperaturu 39. Definitivno nije olakšalo. Prva hrana koju smo naručili nakon leta, u hotelsk